hrvatski

Plodnost tala i gospodarenje organskim gnojivima

Plodnost tla je sposobnost tla da omogući rast neke biljne vrste na određenom staništu, a definirana je fizikalnim i kemijskim svojstvima tla te interakcijama svojstava tla, abiotskih i biotskih činitelja. Agrokemijska svojstva tla koja se analiziraju kako bi se procijenilo stanje tla i precizno odredila optimalna gnojidba su trenutna reakcija tla, supstitucijska reakcija tla, hidrolitička kiselost, biljci raspoloživi fosfor i kalij, sadržaj karbonata u tlu te sadržaj organske tvari (humusa) u tlu. Upravo organska tvar značajno utječe na fizikalna, kemijska, ali i biološka svojstva tla pa samim time i direktno poboljšava dugoročnu plodnost tla. Organska tvar u tlu je višegodišnji izvor hraniva, poboljšava strukturu tla te potiče aktivnost mikroorganizama, no zadnjih pola stoljeća primjećuje se opadanje organske tvari u poljoprivrednim tlima Hrvatske, ali i Europe. Glavni uzrok opadanju organske tvari je intenzivna mineralna gnojidba uz zanemarivanje organske gnojidbe, tj. unošenje organske tvari je smanjeno ili svedeno na minimum. Stoga je neophodno kondicionirati tla sustavnom upotrebom organskih gnojiva. Organska gnojiva su raznovrsne smjese, prvenstveno životinjskih izlučevina i biljnih ostataka, ali i industrijskog i komunalnog otpada, mineralnih dodataka, životinjskih i drugih ostataka biološkog podrijetla, prerađene na različite načine do određenog stupnja razloženosti, homogenosti, stabilnosti i zrelosti. Organska gnojiva najčešće unosimo u tlo s ciljem unošenja biljnih hraniva i organske tvari. Proizvodnja organskih gnojiva podrazumijeva mikrobiološku dekompoziciju i homogenizaciju različitih kombinacija i smjesa materijala biološkog podrijetla, sirovih mineralnih komponenti (npr. vapnenac, fosfati) i organskih otpada iz industrijskih (prehrambena, drvna, tekstilna industrija) i komunalnih pogona, te kompozicije nove organske mase veće stabilnosti od polaznih komponenti. Najznačajniji aspekt kvalitete organskih gnojiva je fertilizacijska vrijednost, a sve ocjene vrijednosti organskih gnojiva temelje se na nizu fizikalnih, kemijskih i bioloških svojstava koja se ocjenjuju s aspekta izravnog (utjecaj na visinu, kvalitetu i stabilnost prinosa) ili neizravnog (utjecaj na plodnost tla) utjecaja na produkciju organske tvari biljke. Neizostavni aspekt tumačenja kvalitete organskih gnojiva je i njihov utjecaj na okoliš, tj. ekološka pogodnost za tlo i vode, ali i kvalitetu poljoprivrednih proizvoda. Stabilnost organskog gnojiva je mjerilo stabilizacije i intenziteta mineralizacije, tj. razgradnje organske tvari. Stabilnost je definirana najčešće kao intenzitet biološke aktivnosti. Zrelost organskog gnojiva je mjerilo pogodnosti gnojiva za upotrebu, a uključuje stabilnost, fitotoksičnost i ostala svojstva značajna za upotrebu gnojiva. Test klijavosti i rasta korijena služi za utvrđivanje indeksa klijavosti. Indeks klijavosti je najosjetljiviji parametar fitotoksičnosti organskog gnojiva i pogodnosti za upotrebu aplikacijom u tlo ili za pripremu medija za uzgoj. Korisni mikroorganizmi u tlu imaju izuzetno važnu ulogu jer uz kišne gujavice, puževe, skokunce, obliće, kolutićavce i druge sitne organizme tlo čine živom sredinom. Broj korisnih mikroorganizama u tlu, posebno dušičnih bakterija i celulolitičkih mikroorganizama indikator je plodnosti tla. Mikroorganizmi su neophodni za procese transformacije organske tvari u tlu. O njima ovisi humifikacija, mineralizacija, utječu na stvaranje stabilnih strukturnih agregata, mobilizaciju netopivih oblika makro i mikrohraniva, ali i na dozrijevanje stajskog gnojiva. Stajsko gnojivo sadrži značajne količine esencijalnih hraniva za biljke, a najznačajnije su količine dušika, kalija i fosfora. Međutim, koncentracije hraniva u stajskim gnojivima mogu biti vrlo različite i značajno ovise o vrsti stoke i tehnologiji uzgoja.

kemijska svojstva tla; komposti; stajska gnojiva; mikroorganizmi; aplikacija gnojiva

nije evidentirano