hrvatski

Uloga Pavlinskog samostana u Križevcima (1667.-1786.) u zavičajnoj povijesti

U ovom doktorskom radu obrađena je kulturna, povijesna, obrazovna, umjetnička i gospodarska djelatnost pavlina u Križevcima u vremenu od 1667. do 1786. godine. Za dolazak pavlina u Križevce najzaslužniji je tadašnji protonotar Hrvatskog kraljevstva Ivan Zakmardi Dijankovečki, koji je bio veliki pavlinski dobrotvor. Budući da Zakmardi nije imao potomke, gotovo sve što je imao i posjedovao ostavi je križevačkim pavlinima, tako da su bili materijalno osigurani za svoju glavnu djelatnost, zbog koje ih je i Zakmardi u Križevce i doveo, a to je osnutak škole (gimnazije) u kojoj će se obrazovati križevačka, ali i vlaška (pravoslavna) mladež. Pavlini u križevački Donji grad službeno ulaze u travnju 1667. godine, kada im je to odobrio zagrebački biskup Petar Petretić. Samostan je nastao na mjestu gdje je potpukovnik Nikola Makar prodao pavlinima zemljište s kućom, a izgradnja je počela za vrijeme priora Stjepana Fištrovića 1699. godine, a završena je za vrijeme priora Stjepana Demšića mlađeg 1721. godine, kada je zaokružen cjelokupni samostanski kompleks, koji u pravom smislu riječi je promijenio vizuru Donje grada, oko kojega se formirao trg i glavna ulica, koja i danas prolazi kroz strogi centar Križevaca. Pavlinska ostavština u aspektu inventara nije prebogata. Najvjerojatnije je veći dio inventara završio u okolnim župama, ali neki smatraju da je dosta toga odvezeno i u Mađarsku nakon ukinuća reda 1786. godine. U radu je obrađen i odnos pavlina s plemićima na primjeru posjeda u Rakovcu, Dropčevcu i Preseki. Isto tako može se vidjeti kakve su odnose pavlini gajili i s grkokatolicima, ali i ostalim crkvenim institucijama. Što se tiče umjetničkog aspekta, zaslugom pavlina Križevci danas posjeduju i vrijedna djela baroknih slikara Gabrijela Tallera i Ivana Krstitelja Ranger, dok je ovdje boravio i jedan od najpoznatijih pavlinskih kipara Aleksije Königer. Velika zasluga pavlina, zasigurno je i nastanak današnje crkve Majke Božje Žalosne u Koruškoj, koju je opjevao Nikola Benger u svojem djelu Kraljica mučenika. Budući da su križevački pavlini posjedovali brojne posjede utjecali su i na ekonomsku sliku u Križevcima, a o tome govori podataka da je već 1687. godine Gradsko poglavarstvo donijelo odluku kako se zabranjuje svima da posluju s pavlinima odnosno da im prodaju posjede i imanja. Međutim, zabrana je ubrzo ukinuta. Uz sve to, ipak najveća je pavlinska ostavština školstvo. Naime, već 1675. godine diplomom kralja Leopolda I. službeno s radom kreće pavlinska gimnazija, iz koje je kasnije nastala i opća pučka, pa narodna škola, a kojoj su na čelu bili i u njoj predavali pavlini sve do 1822. godine kada je umro nekadašnji redovnik Petar Švagelj, a koji je bio ravnatelj Narodne škole u Križevcima. Pavlinski samostan u Križevcima djelovao je i kao vjerodostojno mjesto, gdje su građani mogli pohranjivati svoje vrijednosti, ali i mjesto gdje su ljudi mogli podići zajam ili osnovati legat. Na kraju, rad donosi biografiju 101 pavlina koji su boravili u križevačkom samostanu kao i one koji su rođeni na području Križevaca.

Križevci, pavlini, Red sv. Pavla prvog pustinjaka, Ivan Zakmardi Dijankovečki, sv. Ana, Rakovec, Preseka, Dropčevec, Majka Božja Žalosna Koruška, škola, gimnazija, Ratio studiorum, Ivan Krstitelj Ranger, Gabrijel Taller, Aleksije Königer, Josip Bedeković Komorski, Nikola Benger, Ivan Krištolovec

nije evidentirano