hrvatski

Provjera modela medijskoga izvješćivanja i prezentacije sadržaja o seksualnom zlostavljanju djece

Uvod: Istraživanja potvrđuju da javnost informacije o seksualnom zlostavljanju djece (SZD) dominantno dobiva iz medija (Babstsikos, 2010 ; Goldman & Grimbeek, 2015). Na taj način mediji oblikuju znanje javnosti i stavove prema SZD. Vijesti o seksualnom zlostavljanju djece imaju mogućnost za pozitivan utjecaj na javnost (npr. primarna prevencija, razvoj javnih politika, alarmiranje javnosti, osnaživanje žrtava da otkriju seksualno zlostavljanje). Nažalost, mediji mogu podržati mitove o seksualnom zlostavljanju djece (netočna uvjerenja o SZD, žrtvama i počiniteljima), povrijediti djetetovo pravo na privatnost i dostojanstvo, reviktimizirati žrtve, stvoriti moralnu paniku, postati svojevrstan vodič za zlostavljače ili pak objavljivati seksualno eksplicitni materijal. Cilj: Istraživanje testira teorijsko- konceptualni model medijskoga izvješćivanja i prezentacije sadržaja o SZD kako bi se predložile smjernice utemeljene na dokazima za medijsko izvješćivanje i komunikaciju s novinarima o seksualnom zlostavljanju djece. Model se temelji na pet teorija (teorija postavljanja agende, teorija medijskog uokviravanja, teorija vrijednosti vijesti, teorija stigmatizacije i teorija moralne panike) te je razvijen kako bi predvidio korištenje zaštitnih i ugrožavajućih praksi prilikom izvješćivanja o SZD. Metoda: Predloženi model testiran je korištenjem metode kvalitativne i kvantitativne analize sadržaja hrvatskih dnevnih novina. Nakon višestrukih provjera pouzdanosti razvijena je originalna analitička matrica za analizu dnevnih novina. Nakon kodiranja vijesti prema relevantnosti do kojih se došlo pomoću ključnih riječi pretragom arhiva, analiza sadržaja provedena je na slučajnom klaster uzroku od 1 159 vijesti objavljenih tijekom deset godina izvješćivanja (2007-2016). Binarna logistička regresija korištena je kako bi se utvrdili prediktori zaštitnih i ugrožavajućih praksi izvješćivanja te pripisivanja odgovornosti i rješenja za SZD. Rezultati: Utvrđene su dominantne SZD teme, medijski okviri, faktori vrijednosti vijesti, stereotipi o žrtvama, počiniteljima i povezanim osobama, prediktori zaštitnih i ugrožavajućih praksi izvješćivanja, a predloženi model je empirijski podržan. Zaključak: Predložene su preporuke za buduća istraživanja i smjernice za medijsko izvješćivanje i komunikaciju s novinarima o seksualnom zlostavljanju djece.

medijsko izvješćivanje, medijska prezentacija, seksualno zlostavljanje djece, metoda analize sadržaja

nije evidentirano