hrvatski

Palača Igerčić-Patačić-Annaker-Jelačić – tipologija stambene arhitekture Gradeca u 18. stoljeću

Primarni cilj ovoga rada monografska je obrada palače Igerčić-Patačić-Annaker-Jelačić koja se nalazi na zagrebačkom Gornjem gradu te njezina kontekstualizacija unutar korpusa stambene arhitekture Gradeca u 18. stoljeću. Stambena arhitektura Gradeca predstavljena je iznesenom tipologijom prostorne organizacije uglovnica i tipologijom pročeljâ. Palača Igerčić-Patačić-Annaker-Jelačić predstavlja važan spomenik nacionalnoga graditeljskog naslijeđa koji je bio gotovo u potpunosti zanemaren, kako u stručnoj literaturi, tako i dugo vremena u konzervatorskoj praksi. Uvod u rad predstavlja prikaz povijesno-prostornoga razvoja Gornjeg grada od njegova osnutka pa sve do 1850. godine – godine kada Gradec počinje punopravno funkcionirati kao dio jedinstvenoga grada Zagreba. Osobito se podrobno obrađuju urbanističke transformacije iz razdoblja 17. i 18. stoljeća, koje čine svojevrstan pretekst gradnji i razvoju palača u 18. stoljeću. Nakon toga slijedi pregled ranije provedenih istraživanja i kritički osvrt na literaturu s ciljem revalorizacije ranije uspostavljenih teza vezanih uz tipologiju gornjogradskih stambenih palača baroknoga razdoblja. Sama monografska obrada započinje povijesnim uvodom o palači, da bi nakon toga bili prezentirani rezultati provedenih arhivskih istraživanja kojima se pokušao rasvijetliti lik naručitelja Juraja Igerčića i njegove obitelji te rad donosi i historijat vlasništva nad palačom. Važan dio rada čini podrobna analiza foto-dokumentacije i katastarskih planova na čemu se temelji prijedlog povijesno-građevnoga razvoja palače, odnosno nastoji se rekonstruirati izvorni izgled građevine i datirati gradnja pojedinih krila. Iznesena je i teza o gradnji jugozapadnoga ugla na supstrukcijama iz ranijih razdoblja. Analiziraju se pregradnje unutrašnjosti i intervencije na unutarnjim i vanjskim pročeljima kroz povijest te se rezultati analize sučeljuju s oblikovnom analizom i deskripcijom postojećega stanja, koju je bilo nužno provesti zbog nedostupnosti objekta širem krugu interesenata. Analiziraju i komentiraju i konzervatorsko-restauratorski zahvati izvedeni na palači te idejni projekt Ivana Zemljaka iz 1939. godine za proširivanje palače Stare gradske vijećnice koji je uključivao rušenje palače Igerčić. Nakon monografske obrade razrađuje se tipologija tlocrtno-prostorne organizacije uglovnica građenih na Gradecu u 18. stoljeću. Temeljem detaljnoga arhitektonskog opisa deset odabranih objekata, utvrđuju se tri tipa građevina, a u analizi se uzimaju u obzir broj krila i stupanj ugrađenosti zdanja u gradski blok, stoga se ugaone osamnaestostoljetne građevine na Gradecu mogu podijeliti na jednokrilne, dvokrilne i trokrilne, s tim da se jednokrilne dalje mogu razdijeliti na one u kojima se prostorije organiziraju kao prostorni niz i one složenije kod kojih je prisutno grupiranje prostorija prema namijeni. Sve su dvokrilne uglovnice poluugrađene s L-tlocrtom, a one trokrilne imaju U-tlocrt te se razlikuju ugrađene od slobodnostojećih po tretmanu okolnoga prostora. Također je uspostavljena tipologija pročeljâ u kojoj se razaznaju četiri skupine, od kojih četvrtu čine dvije podskupine. Tipovi pročelja sežu od onih koji baštine srednjovjekovnu tradiciju gradnje zabatnih pročelja pa sve do onih dekoriranih stiliziranim trakama horizontalne rustike u prizemlju i pilastrima i/ili lezenama u zoni prvoga kata, koji su slični ostvarenjima u centrima tadašnje Habsburške Monarhije. Revalorizirajući utjecaj bečke arhitekture na onu zagrebačku, razmatra se i recepcija utjecajâ drugih srednjoeuropskih centara na oblikovanje pročeljâ. Na kraju se palača Igerčić-Patačić-Annaker-Jelačić nastoji stilski i tipološki vrednovati u kontekstu reprezentativne stambene arhitekture sjeverozapadnoga dijela kontinentalne Hrvatske u baroknom razdoblju.

barok ; 18. stoljeće ; Gradec/Gornji grad ; stambena arhitektura ; tipologija ; palače

nije evidentirano