hrvatski

Detekcija emocija učenika za vrijeme školskog sata s fotografija

Detekcija emocija jedan je od težih problema računalnog vida. Psiholozi definiraju sedam osnovnih emocija, a to su: sreća, tuga, ljutnja, gađenje, strah, iznenađenje i prezir. Od tih emocija stvoren je reducirani skup emocija koji je primijenjen za detekciju emocija učenika na nastavi. Problem detekcije emocija rješava se algoritmima strojnog učenja za klasifikaciju. Odabrana su dva algoritma strojnog učenja: metoda potpornih vektora i algoritam šume slučajnih stabala. Skup podataka na kojem algoritmi uče i testiraju svoju uspješnost ručno je izrađen. Algoritmima je potreban vektor značajki za svaku fotografiju te pripadna oznaka emocije. Vektor značajki dobiven je pronalaskom bitnih obilježja lica, a oznake emocija ručno su dodijeljene. Metoda potpornih vektora korištena je kao osnovni algoritam za detekciju emocija. Dvije ključne ideje koje metoda potpornih vektora koristi su jezgreni trik te pronalazak potpornih vektora među primjercima vektora značajki. Potporni vektori definiraju granicu odluke. Rezultati dobiveni testiranjem algoritama za detekciju emocija analizirani su kroz matricu konfuzije i kroz stopu uspjeha koja predstavlja točnost.

OpenCV ; AdaBoost ; strojno učenje ; matrica konfuzije

nije evidentirano