hrvatski

Istraživanje mjesta događaja I

Pojam „istraživanje mjesta događaja” koji je u uporabi na kriminalističko pravnoj i forenzičnoj sceni u nas i doktrinama tih znanosti prilično je hetrogen. Nadležna tijela koja provode istraživanje mjesta događaja moraju se pridržavati pravnih, kriminalističkih i forenzičnih načela i normi, a na tom području vlada određeno „šarenilo“. Istraživanje mjesta događaja najčešće je parapostupovna djelatnost iz područja policijskog prava o ima naglašene heurističke (otkrivačke) sadržaje. Sam pojam „istraživanje“ ukazuje da je to proces otkrivanja novih činjenica. Istraživanje se može provoditi na neformalan i formalan način. Neformalan način je u pravilu u ingerenciji policije. Budući da se i u sklopu neformalne djelatnosti nerijetko zahvaća u prava i slobode građana i za tu neformalnu djelatnost vrijede neke opće odredbe i načela Zakona o kaznenom postupku (u daljnjem tekstu ZKP). Istraživanje mjesta događaja, kada se provodi u sklopu formalnog postupka, primarno prije istrage najčešće u očevidu, također se provodi uz primjenu pravila kriminalistike. Praktičari i neformalno i formalno istraživanje, ako se primjenjuje uz primjenu pravila kriminalističke znanosti, nazivaju kriminalističko istraživanje. Sve službene osobe koje u neformalnom ili formalnom postupku u radu na mjestu događaja primjenjuju pravila kriminalističke znanosti zapravo su kriminalisti sui generis. Svrha istraživanja mjesta događaja je utvrđivanje novih činjenica, ali i istraživanje (analiza) zatečenog činjeničnog stanja. Neformalno istraživanje mjesta događaja, kada ga provodi policija naziva se „izvidi”. Primarna svrha policijskih izvida je otkrivanje postojanja kaznenog djela (kriminalnog događaja), njegovog počinitelja, žrtve i svjedoka, onemogućavanje bijega osumnjičenika i osiguranje njegove dostupnosti, otkrivanje tragova i predmeta kaznenih djela koji mogu poslužiti pri utvrđivanju i dokazivanju činjenica, kao i prikupljanje svih obavijesti, iz dostupnih izvora informacija koje mogu biti od koristi za vođenje postupka. Iz navedenog proizlazi da je svrha istraživanja mjesta događaja prikupljanje podataka, iz materijalnih i personalnih izvora informacija. Hitan izlazak na mjesto događaja u pravilu je redoviti i nužni početni zahvat policije, kad postoje osnovi sumnje ili neki viši oblik sumnje da je počinjeno kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti. Osnovni cilj te neformalne operativno-kriminalističke mjere, kako je navedeno, provjera je raspoloživih informacija iz različitih izvora informacija na mjestu događaja, kako bi se procijenila situacija. Ako se pretpostavi da je to kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti, započinju se provoditi mjere osiguranja mjesta događaja do dolaska očevidne ekipe. Istovremeno se radi na pronalaženju i identifikaciji osoba za koje se sumnja da su bile aktivno ili pasivno umiješane u slučaj (osumnjičenici, žrtve, svjedoci). Razlozi hitnosti postupanja na mjestu događaja, kao realnoj pojavi u vanjskom svijetu determinirani su time što se događaj koji je objekt od operativnog interesa ne nalazi u statičkom stanju, nego u procesu stalne dekompozicije i promjena, što ima negativne posljedice s informacijskog stanovišta (informacijska entropija). Zbog mijenjanja, preobrazbe, kontaminacije i nestajanja objektivne stvarnosti, primarno u obliku tragova i predmeta u vezi s događajem, koja je kaznenopravno relevantna, svako grubo kašnjenje u izlasku na mjesto događaja je postupanje vitium artis. Esencijalni element izlaska na mjesto događaja je planiranje početnih općih verzija o događaju. Verzije nastaju već prilikom primanja prvih dokaznih informacija i stalno se u „hodu” postupka planiraju, provjeravaju i odbacuju, pri čemu bitno utječu na način i tok postupanja. Verzije kao svojevrsni misaoni putokazi dio su operativnih i procesnih radnji i mjera. Načelo hitnosti postupanja uvažava i zakonodavac. Tako ZKP propisuje da državni odvjetnik, ili na temelju njegovog naloga istražitelj, mogu prije pokretanja istrage (kada je istraga obavezna) provesti dokazne radnje za koje postoji „opasnost od odgode”, a policija privremeno oduzeti predmete kada provodi izvide kaznenih djela. U kriminalističkoj znanosti pandan pojmu „opasnost od odgode” je hitnosti. Razlozi hitnosti postupanja u istraživanju mjesta događaja leže u okolnosti da se kaznena djela i kriminalni događaji kao pojave u vanjskom svijetu ne nalaze u statičkom stanju nego u procesu stalne dekompozicije koja ima negativne posljedice s informacijskog stanovišta. Zbog raznih oblika mijenjanja, preobrazbe, nestajanja ili nastajanja objektivne stvarnosti svako neutemeljeno grubo kašnjenje u izlasku na mjesto događaja je postupanje vitium artis. Da bi se mjesto događaja moglo eksploatirati u otkrivačko-dokaznom smislu, mora biti što prije stručno, temeljito i apsolutno neutralno (adekvatno) osigurano. Na mjestu događaja javljaju se određene specifičnosti vezane uz karakter i modalitete događaja, njegovu lokaciju, opseg i slično. Iako se o osiguranju mjesta događaja kao specifičnoj radnji govori u posebnom dijelu ovog rada, o njoj će biti riječi i na drugim mjestima, osobito u prvom dijelu. Na prvi pogled može se steći dojam da je to svojevrsno ponavljanje. Međutim sadržaj je predstavljen na način da se o osiguranju mjesta događaja govori i na drugim mjestima i u drugom kontekstu, kao i zato što određeni dijelovi rada traže to ponavljanje. Postupku pronalaženja, prikupljanja, selekcije, kompariranja, ispitivanja i interpretacije tragova i predmeta, kao i njihovom dokumentiranju, primarno u sklopu očevida, prethodi postupak njihovog osiguranja, primarno osiguranjem mjesta događaja. Pravodobnost i adekvatnost osiguranja mjesta događaja sa zatečenim stanjem na njemu ima važnu ulogu u kasnijem postupku kriminalističko-forenzične identifikacije, ako do njega dođe, jer se pravodobnim i pravilnim osiguranjem mjesta događaja osigurava njegov identitet i integritet, a i tragova i predmeta na njemu kao budućih stvarnih dokaza ili predmeta vještačenja te i dostupnost personalnih izvora informacija. Da bi se tragovi i predmeti kao potencijalni budući materijalni dokazi pravodobno i adekvatno osigurali, nije dovoljno poznavati samo vrste tragova, njihovu morfologiju i mehanizme nastanka, odnosno postupke za njihovo pronalaženje i osiguranje, nego treba znati i svrhu njihove zaštite, a u osnovi to znači da mogu poslužiti kao podaci u budućem postupku. Tragove i predmete treba osigurati i onda kada uzročno-posljedična veza između njih i kriminalnog događaja ili kaznenog djela nije odmah očita, odnosno kada je dvojbena. Osiguranje mjesta događaja nije sporedan (marginalan) rad. Zato ovlaštene osobe koje provode osiguranje mjesta događaja moraju biti dovoljno stručne, osobito u traseološkom području, kako bi mogle adekvatno provesti osiguranje mjesta događaja. Osim stručnog znanja i profesionalnog iskustva (kompetencija), ovlaštene službene osobe moraju dobro poznavati uvjete i načine za pronalaženje i osiguranje tragova i predmeta. Osiguranje mjesta događaja mora biti učinkovito, kako bi se tragovi i predmeti zaštitili od kontaminacije ili uništenja, odnosno uzrokovanja sekundarnih tragova, koji su često varljivi, kao i da bi se osigurali personalni izvori informacija od štetnih utjecaja. Propusti u pravodobnom i adekvatnom osiguranju mjesta događaja u pravilu umanjuju njegovu dokaznu vrijednost i onemogućavaju da se tragovi i predmeti kasnije shvate i prouče. Prethodno privremeno osiguranje tragova i predmeta u pravilu se provodi osiguranjem mjesta događaja poduzimanjem osnovnih mjera i radnji za osiguranje zatečenog objektivnog stanja. Pri tome traseološki razlozi koji put traže da ovlaštene službene osobe koje su prve došle na mjesto događaja uđu u tzv. unutarnji krug mjesta događaja prije dolaska očevidne ekipe. To su slučajevi kada treba provizorno, ali stručno zaštititi tragove i predmete, osobito one prolazne. C. R. Swanson i dr. smatraju da je djelovanje na mjestu događaja odmah nakon njegovog otkrivanja i izvještavanja, preliminarno istraživanje. Smatraju da treba slati ovlaštene osobe u uniformi koje su osposobljene za preliminarno osiguranje i istraživanje mjesta događaja. Cilj je tog preliminarnog istraživanja uz ostalo i pružanje hitne pomoći ozlijeđenim osobama, ako ih ima, i ako su ovlaštene osobe za to osposobljene, utvrđivanje da li je počinjen kriminalni događaj ili kazneno djelo i kojeg je tipa, što nerijetko može biti veliki problem. Traži se što sveobuhvatnije simultano izvođenje prvih koraka, posebno u osiguranju integriteta mjesta kriminalnog događaja ili kaznenog djela u smislu da se ne unište, izgube, izmijene ili kontaminiraju potencijalni materijalni dokazi do te mjere da se eliminira njihova dokazna vrijednost u postupku. Slijedi razgovor sa svjedocima i osumničenikom ako je dostupan (po potrebi i njegovo uhićenje), a ako je izbjegao uhićenje, treba organizirati mjere traganja radi osiguranja dostupnosti. Pravilo je da se osobe kao potencijalni izvori relevantnih informacija razdvoje i sa svakom obavi razgovor ponaosob. Treba provesti i tzv. vruću pretragu okoliša mjesta događaja ako se sumnja da se tu nalazi osumnjičenik. Iz navedenog proizlazi da istraživanje mjesta događaja ima dualno heurističko-silogističko obilježje. Ovisno o vrsti postupka, prikupljeni dokazi mogu imati spoznajno obilježje, tzv. neformalni dokazi, ili operativno-kriminalističko ili dokazno obilježje kao dokazi u formalnom smislu. Pavišić, B. i dr. („Kriminalistika”, knjiga 1., Zagreb, 2006.) ističu da je važno razlikovanje izvida kaznenih djela i formalnih postupovnih radnji zbog toga što među njima postoji stvarna (fizička) podudarnost ili sličnost njihove strukture, npr. osjetilno opažanje, način ostvarenja spoznaje i sl., a posebno u pogledu načela koja se primjenjuju u postupku. Nalazi tijekom istraživanja mjesta događaja u pravilu su indicijalni dokazi (indicijalne činjenice), svojevrsni indikatori u obliku osnova sumnje. Te indicije mogu biti upotrebljene u operativne svrhe ili kao dokazne činjenice. U sklopu istraživanja mjesta događaja koriste se sve više znanstvene forenzične metode za otkrivanje izvora saznanja o činjenicama, kao i za utvrđivanje samih činjenica, ovisno o vrsti i stadiju postupka. Pri tome stadij postupka u pravilu ne diktira primjenu metode ili sredstva sa znanstvenog stanovišta. Prema B. Pavišiću i dr. istraživanje mjesta događaja je sustavna obrada tragova na heuristički ili silogistički način i njihovo osiguranje. Istraživanju mjesta događaja u pravilu prethodi pregled tog mjesta koji se svodi na analizu i prosudbu opće objektivne situacije na mjestu događaja. Završni dio istraživanja mjesta događaja treba biti ocjena postignutih rezultata i dokumentacija mjesta događaja. Iz do sada navedenog proizlazi da je istraživanje mjesta događaja primjena određenih metoda i sredstava uočavanja, mjerenja, popisivanja i prikupljanja budućih dokaza. U istraživanju mjesta događaja treba slijediti aktualne upute o radu, pažljivo promatrati, precizno mjeriti i ispravno računati, točno opisivati i registrirati opaženo, pažljivo analizirati opaženo, točno tumačiti rezultate, odmah pisati izvješće o radu i pridržavati se mjera zaštite na radu. U izražavanju sa znanstvenog područja svaki izraz mora imati točno određeno značenje sukladno pojedinim strukama. Putovi do istine u sklopu istraživanja mjesta događaja moraju biti vidljivi i „čisti”, od mjesta događaja do procedura u forenzičnim laboratorijima, sve do suda. Ključna uloga forenzičnih znanosti danas u primjeni pravosudnog sustava zahtijeva permanentno poduzimanje mjera kojima se osigurava sveobuhvatna kvaliteta znanstveno-tehničkih otkrića. Pri tome treba imati u vidu da sustav kvaliteta podliježe stalnim izmjenama i dopunama sukladno razvoju znanosti i tehnike. Specijalna znanja potrebna su danas sve više, ne samo u odnosu na ocjenu činjenica nego i pri traganju za materijalnim nositeljima informacija (signali), osiguranju mjesta događaja i fiksiranja relevantnih tragova i predmeta. Istraživanje mjesta događaja, osobito u početnim fazama često zahtijeva brzu spoznaju i donošenje zaključaka na brzinu. Smatra se da je bolje odmah saznati manje informacija, ali kritičnih. Danas je brzo odlučivanje na temelju malo informacija, ali relevantnih (pravih), vrlo učinkovito. To je razmišljanje i odlučivanje „u tren oka”. Ima mnogo situacija u kojima se radi pod određenim pritiskom i u stresu, kada se ne može odmah prikupiti mnogo informacija za temeljito razmišljanje, nego se mora donijeti nagla procjena i brza odluka. Često se u prvih nekoliko minuta, ako ne i sekundi oblikuju tzv. instant stavovi i prvi dojmovi, koji mogu biti vrlo snažni i utječu na sve kasnije odluke i stavove. U takvim situacijama dolazi do izražaja praktična i teorijska intuicija, kao iznenadni oblik spoznaje. Po najnovijim spoznajama ona podrazumijeva nesvjesnu, emocionalnu reakciju. Ono što se događa u prvim sekundama obično je „pravo mišljenje”, samo mnogo brže i po mnogočemu drukčije od pažljivog, odmjerenog razmišljanja koje obično povezujemo s donošenjem odluka. Prvi dojmovi često su presudni za uspjeh ili propust. Nažalost takvi sudovi često su pogrešni. Nesvjesne predrasude, rasne, vjerske, nacionalne, socijalne i druge mogu djelovati na brzu spoznaju, iskriviti ju. Ali brza spoznaja može biti i točna, ako ju donosi iskusna ovlaštena službena osoba. Danas, treba priznati važnost spoznaje u različitim segmentima života, npr. u susretu s novim ljudima, novim idejama ili složenim situacijama u kojima moramo smjesta reagirati. Uvjetno rečeno postoje dvije strategije mozga. Jedna je svjesna i na temelju nje se donose zaključci. Zovu je i logička strategija, koja traje dugo. Druga strategija je ona koja brzo djeluje, gotovo odmah, ali pripada podsvijesti. „Mozak zaključuje, ali nam to ne govori.”

Forenzika, istraživanje, mjesto događaja

nije evidentirano