hrvatski

Supsidijarni razvoj hrvatskoga društva: mogućnosti i poteškoće

Rad pod naslovom »Supsidijarni razvoj hrvatskoga društva. Mogućnosti i poteškoće« aktualizira problematiku razvoja hrvatskoga društva pod vidom supsidijarnosti. Dok se unutar razvoja i funkcioniranja Europske unije sve više raspravlja o ulozi i značenju načela supsidijarnosti, u hrvatskom društvu je tematika supsidijarnosti unutar civilnih rasprava o društvu praktički nepoznata. U tom kontekstu još su važnije teološko-crkvene rasprave o supsidijarnosti, kojima se hrvatski socijalni etičari bave pod teorijskim i praktičnim vidom. Prva točka »Teoretsko pozicioniranje: pojam, značenje i aktualnost supsidijarnosti« ukazuje na doprinos socijalnog nauka Crkve primijeni supsidijarnosti u društvu te, osobito, na aktualnost supsidijarnosti u razvoju europskog društva. To je kontekst unutar kojeg valja raspravljati o doprinosu načela supsidijarnosti razvoju hrvatskog društva. Ona je ujedno izričaj čovjekove slobode i omogućuje čovjeku pojedincu da prakticira svoju slobodu preuzimanjem odgovornosti te da aktivno sudjeluje u razvoju društva. Supsidijarnost stoga pruža niz nadahnuća za obnovu društvenih struktura te jačanje uloge pojedinaca i skupina u odgovornom promicanju općeg dobra. Druga točka »(Ne)poznavanje supsidijarnosti u hrvatskom društvu« predstavlja prvo empirijsko istraživanje o supsidijarnosti u Hrvatskoj, provedeno u prosincu 2009. godine. Rezultati tog istraživanja ukazuju na nepoznavanje i pojma i sadržaja načela supsidijarnosti u hrvatskom društvu. To, s jedne strane, ukazuje na potrebu temeljitijeg upoznavanja načela supsidijarnosti i, s druge strane, na poteškoće u praktičnoj primjeni supsidijarnosti na razvoj hrvatskog društva. Unutar projekta Europsko istraživanje vrednota (EVS) hrvatski istraživački dosad nisu obrađivali pitanje supsidijarnosti. U ovom radu se to čini na temelju triju valova EVS-a – 1999., 2008., i 2017., te na temelju empirijskog istraživanja (2009.) vođenog unutar projekta Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Supsidijarnost u hrvatskom društvu. Tome je posvećena treća točka pod naslovom »Sposobnost preuzimanja odgovornosti«. Naime, jedna od važnih značajki supsidijarnog ponašanja jest sposobnost pojedinca preuzeti odgovornost za rješavanje pitanja i problema u društvu. Ovdje se na temelju spomenutih empirijskih istraživanja raspravlja o tome postoji li u hrvatskom društvu takva supsidijarna pretpostavka i to u odnosu na različite razine preuzimanja odgovornosti. U Zaključku se pokazuju da su dvije hipoteze potvrđene, a dvije nisu. Nije se potvrdila hipoteza da se u Hrvatskoj dogodio pomak prema osobnoj odgovornosti i privatnim inicijativama. Također se nije potvrdila hipoteza da su mlađi i obrazovaniji ljudi spremniji na preuzimanje odgovornosti. Naprotiv, potvrđena je hipoteza da je sloboda važan čimbenik za preuzimanje odgovornosti kao i hipoteza da se političke preferencije ne povezuju s gospodarskim pitanjima i funkcioniranjem ekonomije. Iako je, s jedne strane, rad pokazao da u odnosu na supsidijarni razvoj hrvatskog društva dijagnoza nije najbolja, s druge strane, rezultati su pokazali da je otprilike jedna trećina populacije spremna na pozitivnu promjenu u tom smjeru. Taj dio populacije ujedno predstavlja neiskorišteni potencijal koji će podržati ozbiljnu reformu državne uprave i lokalne samouprave pod supsidijarnim vidom, reformu koja bi više od deklarativnog omogućila realizaciju projekata nužnih za cjeloviti razvoj čovjeka i društva.

supsidijarnost ; socijalni nauk Crkve ; empirijsko istraživanje ; supsidijarni razvoj društva ; sloboda i odgovornost ; supsidijarna praksa.

nije evidentirano