hrvatski

Što je hrvatskoj leksikografiji korpus

Suvremena teorijska leksikografija kao važno obilježje rječnika ističe pouzdanost jezičnih podataka na kojima se rječnik temelji (Atkins i Rundell 2008 ; Hanks 2012). Da bi bili pouzdani, smatra se da ti podaci trebaju vrlo približno odgovarati onome kako govornici koriste i razumiju jezik u stvarnoj komunikaciji. Nekoliko je izvora podataka na kojima se mogu temeljiti rječnici, ovisno o njihovoj namjeni i tipu: introspekcija, odnosno oslanjanje na vlastiti mentalni leksikon, jezičnu intuiciju i kompetenciju, zatim rječnici prethodnici, pa ručno prikupljena građa putem anketa i terenskih ispitivanja ili iz književnih djela i konačno, u digitalno doba, višemilijunski računalno pretraživi jezični korpusi. U ovome radu bavimo se leksičkim izvorima na kojima se temelje jednojezični rječnici u hrvatskoj suvremenoj leksikografiji. Konkretno, proučava se stav hrvatskih leksikografa prema sirovoj građi za rječnik koji se u njima ogleda. Pritom se ukazuje na nemalu ulogu introspekcije kao izvora podataka u hrvatskim rječnicima te zadršku prema dostupnim računalnim korpusima za hrvatski. Konačno, na tragu težnje za pouzdanim rječnikom koji odražava stvarnu upotrebu, oblikuju se uvjeti koje treba ispuniti takav rječnik, a koji hrvatska leksikografija tek treba proizvesti.

suvremena leksikografija, računalni korpusi, opći jednojezični rječnici, izvori

nije evidentirano