hrvatski

Arhivska glazbena građa Vukovarskog franjevačkog samostana

Susret sa župnikom, paterom Ivicom Jagodićem, dogodio se u utorak, 16. srpnja 2010. godine (u 11 sati) u župnoj crkvi sv. Filipa i Jakova u Vukovaru. Istraživanjem glazbene povijesti Vukovara do sada su se bavili muzikolozi L. Šaban i Z. Blažeković, zatim pateri P. Cvekan, V. Frkin (provincijski knjižničar), B. I. Horvat (knjižničar samostana, pok.) te gvardijan p. Gordan Propadalo, odnosno, Mato Batorović (muzejski tehnničar). Građa je vraćena iz Srbije posredstvom međudržavne razmjene kulturnih dobara, 20. studenoga 2004. godine. Tada su vraćene 3.833 stare i rijetke knjige, kao i dokumenti vjenčanih za razdoblje od 1827. do 1952. godine (vraćeni su s 12-godišnje pohrane u franjevačkom samostanu sv. Ivana Krstitelja u Zemunu, SCG), uz velik broj različitog rukopisnog materijala. Od tiskovina je sačuvano ukupno 287 naslova (od 15.(9.) do 18. st.) ; od rukopisnih glazbenih jedinica izdvajamo one G. Čevapovića ('Josip, sin Jakoba Patriarke’), M. Jaića ('Bogoljubne pisme’…) itd. Vraćeno je tada i obilje rukopisnog glazbenog materijala, uglavnom nesređenog, što je i postalo temom ove doktorske disertacije. Pronašli smo pet stotina i devedest (590) kataloških jedinica rukopisnih muzikalija (u rasponu od 17. do 20. st.). Pohranjeni su u deset (10) arhivskih kutija. Među inima nalazimo djela R. Šumahera, A. Sandukčića, M. Jaića, D. K. Hruze, K. Kolba, K. Staryja, Ml. Barbarića, Fr. Luževića, T. Machulke i dr. Od pet rukopisnih kantuala, pronađena je samo kajdanka fra Antuna Sandukčića, iz 1731. godine. I dalje živimo u znaku sintagme 'u potrazi za vukovarskim (slavonskim) kantualima' (kao simbolu hrvatskog nacionalnog identiteta)

Sandukčićeva kajdanka ; Tamburaški orkestralni slog ; Himni sv. Bono ; Vukovarski glazbenici ; Novija građa posvećena sv. Boni

nije evidentirano