hrvatski

Ekonomika proizvodnje alternativnih oraničnih kultura

Interes za alternativne kulture raste zbog novih saznanja o njihovim kvalitativnim osobinama, povoljnog utjecaja na zdravlje ljudi, nutritivnih svojstava i težnje za povećanjem raznolikosti ishrane. U ekološkoj poljoprivredi se dobro uklapaju u plodored, a mogu se uzgajati i na slabije plodnim tlima. Glavni nedostatci su što ostvaruju niže prinose u odnosu na glavne ratarske kulture, tržište je ograničeno i promjenjivo pa unaprijed treba znati gdje plasirati proizvode. U alternativne kulture pripadaju jednogodišnje i višegodišnje vrste različitih botaničkih porodica, a najbrojnija grupa su alternativne žitarice. Najznačajniji predstavnici alternativnih žitarica pripadaju rodu pšenica (Triticum), a to su pir, jednozrnac, dvozrnac i kamut. Ove vrste su se u prošlosti uzgajale na našim prostorima, ali širenjem i uzgojem nekoliko glavnih ratarskih kultura su potisnute. U svijetu i Hrvatskoj alternativne kulture uzgajaju se u ekološkom sustavu proizvodnje. Tržište ekološkom hranom bilježi stalni porast, kao i obradive površine na kojima se uzgajaju. Danas se na tržištu uglavnom mogu pronaći proizvodi koji sadrže brašno alternativnih žitarica, a koriste se za proizvodnju kruha, tjestenine, kolača i sl. Cilj rada bio je, temelju kalkulacije proizvodnje odrediti pokazatelje uspješnosti poslovanja i točku pokrića u ekološkoj proizvodnji pira, jednozrnca i dvozrnca. Rezultati su pokazali kako je proizvodnja alternativnih žitarica dohodovnija u odnosu na konvencionalnu i ekološku proizvodnju pšenice. Pokazatelju uspješnosti poslovanja (ekonomičnost, proizvodnost i rentabilnost) su veći nego kod proizvodnje pšenice. Velike površine nekorištenog zemljišta, relativno mala ulaganja, niski zahtjevi prema tlu, značajna potražnja i dohodovnost, argumenti za povećanje proizvodnje alternativnih žitarica u Hrvatskoj, posebice u sustavu ekološke proizvodnje.

ekonomika, pir, jednozrnac, dvozrnac, kamut

nije evidentirano