hrvatski

Velika Ludina, župna crkva sv. Mihaela arkanđela, glavni oltar

Istraživanje baštine kiparske obitelji Straub provedeno je u sklopu međunarodnog projekta Tragom umjetnosti obitelji Straub (www.trars.eu). Uz Hrvatski restauratorski zavod, koji je bio voditelj projekta, u njegovoj su provedbi sudjelovali i Bavarski državni zavod za zaštitu spomenika, Javni zavod Republike Slovenije za zaštitu kulturne baštine te Sveučilišta u Ljubljani i Grazu, uz pridružene istraživače iz drugih baštinskih, vjerskih, znanstvenih i edukativnih ustanova. Projekt je sufinancirala Europska komisija programom Kreativna Europa. U sklopu projekta istraženi su povijest i djela nekoliko naraštaja kiparske obitelji Straub. Osobito je zanimljiva djelatnost petorice braće iz trećeg poznatog nam naraštaja stasalog u Wiesensteigu, koji su djelovali tijekom 18. stoljeća u nekoliko gradova današnje Njemačke, Austrije, Slovenije i Hrvatske. Nakon što su im rodna sredina te očeva i stričeva stolarska radionica postale skučene, braća su se otisnula u potragu za poslom prema jugu i istoku. S vremenom su postali vodeći kipari u nekoliko srednjoeuropskih gradova: Münchenu, Grazu, Mariboru i Bad Radkersburgu. Najmlađi brat, Franz Anton Straub, živio je i radio u Zagrebu te je, sudeći prema sačuvanim oltarima i propovjedaonicama, bio najplodonosniji kipar svojega vremena na području tadašnje Zagrebačke biskupije. Najveća umjetnina iz radionice Franza Antona Strauba je impozantni glavni oltar župne crkve sv. Mihaela arkanđela u Velikoj Ludini. Iako oblikom u cijelosti ispunjava apsidalni dio svetišta (914 x 817 cm), ne djeluje masivno ; prividno ga stanjuju otvori iza skulptura sv. Zaharije i Joakima, obrubljeni čipkom od rokaja. Prema natpisu skrivenom iza svetohraništa, dovršen je 1762. godine za župnika Petra Bursića. U dokumentima se spominje još prethodne godine, kad se u izvještaju kanonske vizitacije detaljno opisuje netom podignuti oltar i poimence nabrajaju skulpture svetaca. Među njima se nalazi i ona sv. Lucije koja je u međuvremenu izgubljena. O povijesti oltara govori nam još jedan natpis, prema kojem saznajemo da je obnovljen 1853. godine, u vrijeme župnika Ivana Mikovića. Tada je postavljena slika sv. Mihaela arkanđela gradačkog slikara Johanna Beyera. Druga obnova koja je obilježila taj oltar dogodila se 1906. godine, kad je cjelokupni sakralni inventar i zidne plohe nanovo oslikao slovenski slikar i graditelj oltara Petar Rutar. Od 2003. godine Hrvatski restauratorski zavod provodi opsežne konzervatorsko-restauratorske radove na oltaru. Iz godine u godinu može se pratiti kako se odozgo nadolje, kao iza koprene koja se spušta, pojavljuje prvotna polikromija svježih boja, s mnoštvom pozlate, posrebrenja i lazura. Najdojmljiviji prizor je golemi zastor koji se u sredini raskriljuje da bi prikazao Blaženu Djevicu u slavi, odostraga obasjanu svjetlošću s okruglog prozora. Zastor je u cijelosti posrebren i prekriven sjajnom zelenom lazurom te se doima kao da je izrađen od svilene tkanine čiji se nabori presijavaju. Isti se oblik ponavlja na svetohraništu koje je jedino iz dlijeta Franza Antona Strauba na kojemu je baldahin ostao sačuvan do naših dana.

Kreativna Europa, Straub, projekt suradnje, Velika Ludina

nije evidentirano