Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 1027503

Prijedlog tipologije općina i gradova u Hrvatskoj prema stupnju razvijenosti


Stiperski, Zoran; Lončar, Jelena; Rajter, Miroslav
Prijedlog tipologije općina i gradova u Hrvatskoj prema stupnju razvijenosti // Knjiga sažetaka, 7. hrvatski geografski kongres / Orešić, Danijel ; Lončar ; Jelena, Maradin, Mladen (ur.).
Zagreb: Hrvatsko geografsko društvo, 2019. str. 111-114 (predavanje, domaća recenzija, prošireni sažetak, znanstveni)


Naslov
Prijedlog tipologije općina i gradova u Hrvatskoj prema stupnju razvijenosti
(Proposition of municipalities and cities typology in Croatia according to level of development)

Autori
Stiperski, Zoran ; Lončar, Jelena ; Rajter, Miroslav

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, prošireni sažetak, znanstveni

Izvornik
Knjiga sažetaka, 7. hrvatski geografski kongres / Orešić, Danijel ; Lončar ; Jelena, Maradin, Mladen - Zagreb : Hrvatsko geografsko društvo, 2019, 111-114

Skup
7. hrvatski geografski kongres

Mjesto i datum
Čakovec, 09-11.10.2019

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Tipologija općina i gradova ; indeks gospodarske razvijenosti ; indikatori ; sintetizirani pokazatelj razvijenosti
(Typology of municipalities and cities ; level of economic development ; indicators ; synesized indicator of development)

Sažetak
Cilj ovog rada je utvrđivanje tipova hrvatskih općina i gradova u odnosu na stupanj razvijenosti. U radu će se također nastojati odrediti uzroci u razlikama razvijenosti u Hrvatskoj. Metodološki, najveći je izazov kod pisanja rada bio izbor kriterija i podataka koji će se koristiti kao pokazatelji razvijenosti odnosno nerazvijenosti. Poteškoća je u tome što se većina pokazatelja gospodarske razvijenost objavljuje na državnoj ili županijskoj razini, a samo manji broj određenih podataka na razini općina i gradova. Sve analize napravljene su u programima Excel i R v3.5.1., dok je za geografske prikaze korišten je paket ggmap (Kahle i Wickam, 2013). Prvi instrument regionalne razvojne politike u Hrvatskoj je indeks razvijenosti (Perišić i Wagner, 2015). Studija novog modela za izračun indeksa razvijenosti jedinica lokalne i područne samouprave predlaže korištenje jedinstvenog kompozitnog indeksa razvijenosti koji se temelji na šest pokazatelja: prosječni dohodak po stanovniku, prosječni izvorni prihod po stanovniku, prosječna stopa nezaposlenosti, opće kretanje stanovništva, indeks starenja i stupanj obrazovanosti stanovništva (tercijarno obrazovanje) (Denona Bogović, Drezgić i Čegar, 2017). Analiza prema istraživanju Marcelića (2015) identificirala je tri tipa razvijenosti: prvi tip nalazi se u istočnoj Hrvatskoj i zaleđu Dalmacije, drugi je primorski, a treći tip dominira u sjevernoj Hrvatskoj. Indeks favorizira razvoj jedinice, karakterističan za one primorske, temeljen na visokim prihodima gradova i općina te kretanju stanovništva, nauštrb ljudskog razvoja. Taj ljudski razvioj iskazuje se kroz zaposlenost, osobne prihode i obrazovanje (Marcelić, 2015) Na istraživanju 50 malih općina (do 5.000 stanovnika prema popisu stanovništva iz 2011.) iz Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije prikazani su izračuni po kojima je potrebno preispitivanje i eventualna dorada indeksa razvijenosti (Bačelić- Grgić, 2016). Multivarijantnom klasifikacijom jedinica lokalne i regionalne samouprave prema socioekonomskoj razvijenosti utvrđeno je da se najveći broj jedinica lokalne samouprave koji zaostaje u razvoju nalazi na području Središnje i Istočne Hrvatske, dok se najrazvijenije jedinice, uz Grad Zagreb, nalaze na području Primorsko-goranske i Istarske županije (Perišić, 2014). U ovom radu analizirano je ukupno 556 općina i gradova. Pri tome su dobiveni sljedeći podaci. Distribucija broja stanovnika po općini izrazito je asimetrična. Medijalna vrijednost je 2.983 stanovnika što znači da 50 % općina i gradova u Hrvatskoj ima manji broj stanovnika od 2.983. Distribucija prihoda općina i gradova je po stanovniku asimetrična i ima medijan od 2.672 kn po stanovniku. Najviši prihod po stanovniku zabilježile su priobalne općine. Najveća koncentracija najslabije razvijenih općina nalazi se na jugoistoku Slavonije i sjeverozapadu Hrvatske, dok je nešto veća razvijenost u kontinentalnom dijelu Hrvatske. To se odnosi naročito na njen je zapadni dio, a posebno Zagreb i okolicu. Broj stanovnika po poduzetniku ukazuje na poduzetnički potencijal općina. Distribucija ovog parametra također je asimetrična, a medijan za Hrvatsku je 85, 8 stanovnika po poduzetniku. Geografska distribucija pokazuje da se i po ovom pokazatelju najuspješnije općine nalaze uz obalu, dok se lokalne jedinice s najmanje poduzetnika nalaze u pograničnim područjima. Njihova je najveća koncentracija u Slavoniji i Sjevernoj Hrvatskoj. Udjel zaposlenog stanovništva u ukupnom stanovništvu asimetrično je distribuirana oko prosječne vrijednosti od 32 %. U najuspješnijim općinama zaposlenost prelazi 50 %, dok je u najslabijim općinama ispod 10 %. Prostorni raspored ukazuje da je visoka zaposlenost u sjevernom i zapadnom dijelu Hrvatske te u južnoj Dalmaciji. Općine sa najnižom zaposlenošću zabilježene su u Slavoniji, Lici i Dalmatinskoj Zagori. Sintetizirani pokazatelj razvijenosti izveden iz prethodna tri pokazatelja i ukazuje da se najrazvijenije općine nalaze u Istri i Kvarneru, južnoj Dalmaciji i okolici Zagreba. Najslabije razvijene općine nalaze se pretežito u Slavoniji. Tipologija općina/gradova prema gospodarskom razvoju u ovom radu izračunata je prema tri odabrana pokazatelja: PPS - prihod po stanovniku, SPP - stanovnika po poduzetniku i ZAP – udjel zaposlenih u ukupnom stanovništvu. Kombinacijom iznadprosječnih i ispodprosječnih vrijednosti tri navedena pokazatelja moguće je dobiti osam različitih tipova općina odnosno gradova. Općine/gradovi koji ostvaruju iznadprosječne vrijednosti prema sva tri pokazatelja (crveno) su one koje imaju najviše poduzetnika, a time i najbolju poduzetničku klimu, najviše zaposlenih te su poslovno/prihodovno uspješne. Takve se općine/gradovi nalaze najvećim dijelom u Istri, na Kvarneru, većim dalmatinskim općinama, u okolici Zagreba, Osijeka te pojedinačno oko nekih većih gradova. Suprotne tome, općine s ispodprosječnim vrijednostima prema sva tri pokazatelja (crno) dominiraju u Slavoniji, dijelom u Dalmatinskoj zagori, donekle u bjelovarsko-bilogorskom području te Hrvatskom zagorju. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj postoji veći broj lokalnih jedinica (zeleno) koja ostvaruju ispodprosječan prihod po stanovniku, ali imaju iznadprosječnu koncentraciju poduzetnika i ostvarenu zaposlenost. U drugim dijelovima Hrvatske, taj tip općina je rijedak. Tu je riječ o prostorima s nižim primanjima, uglavnom ondje gdje dominira radno-intenzivna industrija. Vrlo zanimljiv tip općina predstavljaju one koje imaju iznadprosječan prihod usprkos zabilježenoj ispodprosječnoj zaposlenosti i koncentraciji poduzetnika (plavo). Te općine dominiraju u Lici, Ravnim kotarima, te na samom jugoistoku panonske Hrvatske (Srijem). Tip lokalnih jedinica koji ima iznadprosječni prihod uz iznadprosječnu zaposlenost i uz ispodprosječnu koncentraciju poduzetnika (narančasto) prostire se ponajviše uz jadransku obalu, te „prati“ tip koji ima sve tri vrijednosti iznadprosječne (crveno). U ovom radu je uz pomoć triju varijabli izveden prijedlog novog indeksa razvijenosti na temelju kojeg bi se mogle izdvojiti određeni tipovi općina/gradova. Prva dva razreda razvijenosti dominiraju u Jadranskoj Hrvatskoj, te u manjem prostoru koji se nalazi oko Grada Zagreba. Najslabiju razvijenost na temelju odabranih pokazatelja zabilježile su teritorijalne jedinice u Slavoniji, Dalmatinskoj zagori, te dijelom u Hrvatskom zagorju, Podravini, Ravnim kotarima, Baniji, Kordunu i Bilogori. Zanimljivo da uz jadransku obalu i na otocima nijedna općina nema obilježja dvije najniže razine indeksa razvijenosti. Ovako provedenom analizom dobiveno je osam tipova općina/gradova prema gospodarskoj razvijenosti te navedeni tipovi razotkrivaju svu složenost gospodarske razvijenosti hrvatskih općina/gradova. Tako postoje jedinice lokalne samouprave koje uz iznadprosječni prihod po stanovniku bilježe ispodprosječnu zaposlenosti i/ili poduzetništvo te obrnuto. Spomenuta nelogičnost može nam pomoći pri zaključku zašto su neke općine razvijenije odnosno nerazvijenije. Također, možemo zaključiti da je u nekim općinama/gradovima turizam glavna gospodarska grana koja doprinosi višoj razvijenosti tih općina i gradova, dok industrija, posebno industrija jeftine radne snage, to ne omogućuje. Primarne djelatnosti, prije svega poljoprivreda, najslabiji su generator viših razina razvijenosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Interdisciplinarne društvene znanosti, Geografija



POVEZANOST RADA


Ustanove
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb