hrvatski

Ivšićevo zanimanje za hrvatske glagoljske tekstove

U bibliografiji Stjepana Ivšića značajno mjesto imaju radovi o hrvatskoglagoljskim tekstovima. K tomu u njegovoj je rukopisnoj ostavštini ostala pozamašna građa o apokrifima, legendama i pjesama iz glagoljskih rukopisa, ostala je vjerojatno transliteracija jednoga glagoljskoga zbornika, zbirka glagoljskih isprava i prijepisi nekih glagoljskih natpisa. Danas se Ivšićeva rukopisna građa nalazi na četiri mjesta. Autorica se osvrće na dio građe koji je pohranjen u Staroslavenskom institutu i u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu, jer se u tim institucijama čuva pretežan dio spomenute hrvatskoglagoljske građe. Rukopisna građa pokazuje da je Ivšićevo zanimanje za hrvatskoglagoljske tekstove bilo široko i temeljito, zato što je on uočio da uz misale, brevijare i ostale crkvene knjige, u hrvatskim glagoljskim rukopisima ima takvih djela što ih obrađuju i ostale srednjovjekovne književnosti. Često se trag od takvoga kojega djela sačuvao samo u fragmentu koji u Ivšićevo vrijeme nije bio pravo raspoznat ni ocijenjen. Na žalost Ivšić nije dospio pripremiti za objavljivanje sve rezultate istraživanja. Njegova zbirka Acta croatica ostala je veliki torzo (danas u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti).

Ivšić; glagoljski; rukopisi; apokrifi

nije evidentirano