hrvatski

Primjena stabilnih izotopa i mineralnih tvari u određivanju botaničkog i zemljopisnog podrijetla izabranih vrsta hrvatskoga meda

Cilj rada bio je ispitati povezanost omjera stabilnih izotopa kao i mineralnog sastava meda s njegovim botaničkim i zemljopisnim podrijetlom. Izabrane vrste meda, med od bagrema, kestena, lipe, uljane repice, vriska i kadulje, opisane su karakterističnim vrijednostima omjera stabilnih izotopa ugljika (δ13C) u medu i proteinima meda i dušika (δ15N) u proteinima meda, te 20 analiziranih elemenata. Primjenom Kruskal-Wallis testa je pokazano da je na temelju δ13C i δ15N, kao i određenih elemenata moguće razlikovanje botaničkog podrijetla nekih od ispitivanih vrsta meda kao i zemljopisnog podrijetla meda od bagrema i lipe. Premda je kod analiziranih omjera stabilnih izotopa nađen velik broj razlika između vrsta meda, analiza glavnih komponenti (Principal Component Analysis, PCA) je pokazala da isti nisu dovoljni za razdvajanje prema botaničkom podrijetlu. Uključivanjem udjela pojedinih mineralnih tvari kao skupine varijabli i fizikalno-kemijskih parametara dobiva se razdvajanje samo nekoliko vrsta meda. Primjenom PCA analize na dobivene omjere stabilnih izotopa postignuto je razdvajanje meda lipe iz primorske i kontinentalne regije, dok je razdvajanje meda bagrema iz dviju regija postignuto kombinacijom omjera stabilnih izotopa i mineralnih tvari. Odabrane vrste meda su prvi puta u Hrvatskoj karakterizirane omjerom stabilnih izotopa, a za med od vriska i kadulje ovo su prvi podaci u literaturi uopće.

autentičnost meda ; stabilni izotopi ; mineralni sastav ; botaničko podrijetlo ; zemljopisno podrijetlo

nije evidentirano