hrvatski

Hrvatsko-engleski jezik ili hrvatski jezik?

Kada govorimo o preuzimanju neke riječi ili fraze jezika davaoca u sustav jezika primaoca, govorimo li o lingvističkoj interferenciji? Jesu li korisnici koji koriste pojedine riječi ili dijelove rečenica stranog jezika dvojezični ili višejezični govornici? Kada tu uporabljivost posuđenica ili tuđica opravdati? U kolikoj je mjeri zaista potrebno koristiti tuđicu mjesto izvorne riječi? Koliko ih i sami nastavnici, izvorni govornici hrvatskoga jezika, tijekom odgojno-obrazovnog procesa uključe u svoj govor dok podučavaju? Čine li to nesvjesno ili su posrijedi neki drugi razlozi? Ovo su samo neka od pitanja na koja je autorica pokušala odgovoriti višemjesečnim proučavanjem zabilježenih primjera leksika kolegica i kolega u neposrednoj nastavi. Dakle, cilj rada je analizirati jezičnu sliku nastavnika i utvrditi jesu li oni dvojezični ili višejezični govornici ili isključivi nositelji izvorne hrvatske riječi te koliko i sami posjeduju kulturu njegovanja materinskoga jezika. Rad donosi analizu rječnika obrazovnih djelatnika u kojem se nastoji odgonetnuti i obrazložiti je li (ne)prevelika uporaba tuđica znak (ne)obrazovanosti, pomodarstva ili nečeg sasvim trećeg.

jezik davalac, jezik primalac, interferencija, jezična slika, leksik nastavnika

nije evidentirano