hrvatski

Josip Štolcer Slavenski u potrazi za "pratonom"

Josip Štolcer Slavenski (1896–1955) velik je dio svoga stvaralačkog vijeka pokušavao ostvariti djelo što ga je naslovio Misterij, no ta nastojanja nisu nikad doživjela svoje ispunjenje. Putem istraživanja skladateljeve misli o glazbi, ovaj rad pokušava otkriti razloge zbog kojih je djelo moglo ostati nedovršeno. Rad pritom polazi od paralelnog razvoja koncepcije Misterija i skladateljeva koncepta 'astroakustike', znanosti koja se bavi određenjem 'pratona', pod čime skladatelj podrazumijeva zvučanje kozmosa čija se harmonija preslikava na harmoniju ovoga svijeta i glazbe u njemu. S druge strane, u ovome se radu Štolcerovo nerealizirano djelo promatra i kao gesamtkunstwerk, koncept 'cjelovite' umjetnosti što ga je razvio Richard Wagner, a potom prihvatio i donekle modificirao Aleksandar Skrjabin. Čini se da je upravo Skrjabinov model gesamtkunstwerka presudno utjecao na Štolcerove ideje u pozadini Misterija, koje su se dosad promatrale isključivo u svjetlu skladateljeve bliskosti sa zenitističkim pokretom. Naposljetku, Štolcerove se zamisli razmatraju i na primjerima realiziranih djela koja su svoje idejno ishodište imala u Misteriju – Chaosa i Religiofonije / Simfonije Orijenta.

Glazba 20. stoljeća, Josip Štolcer Slavenski, astroakustika, harmonija, gesamtkunstwerk

nije evidentirano