hrvatski

Harms i dadaizam

U kompleksnom (književnopovijesnom, filološko-analitičkom i književnoteorijskom) pristupu Harmsovu opusu istražuje se, kao osebujna varijanta unutrašnje zakonitosti europskih avangardnih kretanja (Flaker), prisutnost nekih kategorija dadaističke poetike u poetici apsurda koja karakterizira njegovo stvaralaštvo. U prvom dijelu Dada 1916-1924, analizira se pojava i razvoj dadaističkih poetičkih načela (npr.: amimetizam, alogizam, antiestetizam, aprstrakcija, apsurd, infantilizam, ikonoklazam, inkompatibilnost, ludizam, negacija, nihilizam, primitivizam, prostornovremenski simultanizam, kolaž, montaža, slučaj) u dadaističkim verbalnim (simultana poema, Lautgedicht, optofonetska poezija, literarni kolaž, apsurdna farsa) i ikoničkim tekstovima (likovni kolaž, fotomontaža, MERZplastika, ready made, ideja interskulpture), gdje se ispisuju kao dinamičan analogon povijesti dadinih preobraženja (ŠIMIĆ 1960): Zurich, Berlin, Koln, Pariz, Hannover, New York, Zagreb, Beč, Rim. U drugom dijelu, Harms i dada, utvrđuje se koje su od kategorija dadističke, prisutne u Harmsovoj poetici apsurda: određuju se oblici i načini njihove pojavnosti u Harmsovim poetskim, proznim (Slučajevi) i dramskim tekstovima(Elizaveta Bam, dijaloške scene).

Harms; dadizam; avangarda; poetika apsurda; poetika citatnosti; amimetaza

nije evidentirano