hrvatski

Referencijalni simbolizam i semiotički aspekt djela umjetnosti i dizajna

Destinacija: bezimena, izložba Nadije Mustapić i Tonija Meštrovića u mediju billboarda (2017.) i plakat za predstavu Fine mrtve djevojke u režiji Dalibora Matanića (Gavella, Zagreb, 2013.) primjeri su djela umjetnosti u javnom prostoru (fotografije na standardnom oglasnom mjestu u formatu billboard plakata) i djela dizajna u javnom prostoru (podjednako grada i masovnih medija, u formatu kazališnog plakata) u kontekstu nacionalnih vizualnih umjetnosti u suvremeno doba. S ovim sam primjerima povezala tri teme: 1. Agamben dispozitiv koji nastaje iz jukstapozicije ili interpenetracije odnosa moći (na primjer kroz guvernementalizam) i odnosa znanja (diskurzivnih i nediskurzivnih), prakse umjetnosti sagledava kao formacije odnosa moći. 2. Sažimanje vremena prema Agambenu osiromašuje, ispražnjava kulturalne znakove, pretvarajući ih u ‘nulte znakove‘ ili ‘znakove‘. Boris Groys zamjećuje da takvi ‘slabi‘ znakovi trijumfiraju nad snažnim i ‘moćnim‘ znakovima našeg vremena, onima autoriteta, tradicije, moći, ali i onim snažnim znakovima pobune, strasti, heroizma. 3. ‘Loša slika‘ u smislu u kojemu taj termin koristi Hito Steyerl (engl. ‘Poor Image‘) u mreži digitalnih medija masovno dijeljene i reproducirane slike.

umjetnost u javnom prostoru ; dispozitiv ; empatijski dizajn ; aktivistička umjetnost ; komunikacijski aspekt slike ; epistemologija medija

nije evidentirano