hrvatski

Lažne vijesti i novinarsko obrazovanje

Značajnije povećanje broja istraživanja o lažnim vijestima uopće zamjetno je u posljednje tri godine, a ta se tema poglavito istražuje u okviru komunikacijskih znanosti. To ne čudi budući da je riječ o akademskoj disciplini što u kontinuitetu detektira društvene promjene kao uzroke krize medija i novinarstva, a koju danas obilježava epidemija lažnih vijesti. Za rješavanje toga ozbiljnog i dalekosežnog problema iz perspektive medijske prakse čitav je niz različitih prijedloga kao što su npr. povećanje medijske i informacijske pismenosti novinara, primjena automatiziranih procedura u njihovu radu, poticanje razvoja podatkovnog novinarstva, jačanje temeljnih novinarskih znanja, vještina i vrijednosti te osvještavanje odnosa novinara i urednika prema političkoj i marketinškoj manipulaciji. Oni koji se bave istraživanjem novinarskog obrazovanja upravo novinarsku akademsku kvalifikaciju smatraju prerogativom za zapošljavanje na poslovima novinara u medijima, jer pitanje novinarske vjerodostojnosti zapravo započinje na visokim obrazovnim institucijama. Stoga se kao preventiva preporučuje i aktualiziranje novinarskih kurikula, odnosno uvođenje pojedinačnih kolegija i međupredmetnih tema koje se interdisciplinarno bave ne samo lažnim vijestima, već i kontekstom u kojemu nastaju i svekolikim posljedicama koje sa sobom nose. Središnji cilj ovoga rada bio je utvrditi na koji je način materija lažnih vijesti prisutna u istraživanjima o novinarskom obrazovanju u svijetu i Hrvatskoj. Odnosno, željelo se istražiti koliko se, gdje i kojim metodama ta dva područja u kombinaciji znanstveno proučavaju te kako se aktualna obrazovna novinarska praksa nosi s tom problematikom. Autorica se, pri tome, koristila metodom kritičke komparativne analize sadržaja i diskursa znanstvenih istraživanja objavljenih u ključnim međunarodnim i domaćim znanstvenim časopisima iz komunikacijskih znanosti. Rezultati pokazuju da to istraživačko polje, i što se tiče pitanja lažnih vijesti, ide ukorak s novim pojavama u kojima (su)djeluju masovni mediji. Premda je manje radova u domeni novinarskog obrazovanja kojima je ta tema središnji predmet istraživanja (npr. analize novinarskih kurikula), mnogo je onih koji ih kontekstualno tematiziraju u okviru drugih aspekata komunikacijskih znanosti. To su npr. istraživanja stavova studenata novinarstva, medijske i novinarske pismenosti, uzroka tog fenomena kao posljedica šire društvene problematike, krize suvremenoga novinarstva i njegove budućnosti, vrsta vijesti u praksi, povjerenja publike u informativne medije, profesionalnoga novinarskoga identiteta i etike. S druge strane, značajno je i ohrabrujuće da su u suvremene edukacijske procese novinara tradicionalno proaktivno uključene profesionalne i stručne organizacije. Postoje tako već i konkretne pedagoške smjernice koje se izravno bave temom lažnih vijesti (npr. UNESCO, 2018). U Hrvatskoj se, međutim, obrazovanje novinara uopće premalo istražuje i presporo nadograđuje, a poveznica tih dviju tema je, kao i generalno studiranje lažnih vijesti, tek u povojima. Preporuka je, stoga, u nas snažnije poticati znanstvena istraživanja o obrazovanju novinara i stvarati preduvjete za fleksibilniji visokoškolski sustav, jer suvremeno novinarstvo traži njegovo redovito ažuriranje.

lažne vijesti, obrazovanje novinara, novinarska kvalifikacija, novinarski kurikul, vjerodostojnost novinara

nije evidentirano