hrvatski

(Ne)uvjerljivost političkoga govorništva u Hrvatskoj i utjecaj medija

Temeljni je element govorništva, kako su ga definirali još njegovi antički teoretičari, persuazivnost ili uvjerljivost. Već je pitagorovac Koraks uputio na spomenutu dimenziju, a ona je svoju konsolidaciju doživjela napose kod aristotela i Cicerona čija ju određenja retorike izričito i spominju. danas retorika, kao umijeće usmenog izražavanja sposobno za uvjeravanje, općenito sve više gubi na svojem izvornom značenju, do te mjere da često aludira na ispraznost govorenja i na lažna obećanja, a to pak jasno implicira nedostatak persuazivnosti. U predavanju se želi analizirati prisutnost i narav tog persuazivnog elementa u političkom govorništvu u Hrvatskoj. Pritom će se poći od teze da političko govorništvo sve više zazire od izvorno retorički zamišljene persuazivnosti iz koje, među ostalim i u najvećoj mjeri, mora stajati i govornikova osoba. Takva, često u sebi bezlična ili amorfna persuazivnost, razlogom je da je došlo i do urušavanja ugleda politike kao umijeća bavljenja javnim stvarima, a što se posljedično u najvećoj mjeri očituje u uvjerljivoj bezličnosti ili amorfnosti onih koji te iste političare biraju i onda, nerijetko, godinama i nevoljko slušaju. amorfna persuazivnost političkog govorništva u Hrvatskoj na djelu, s jedne, te persuazivna amorfnost slušatelja i birača, s druge strane, predstavljaju snažan izazov za medije, posebice u pogledu uloge promotora lijepoga govorništva, ali i uloge istinskog korektiva u svrhu adekvatnoga oblikovanja stvarnosti.

Retorika ; persuazivnost ; političko govorništvo ; Hrvatska ; mediji

nije evidentirano