hrvatski

Lingvistika, poetika, kazalište i drama

U članku je analiziran rad četiri autora koji su se bavili primjenom Jakobsonova modela, iznijetog u tekstu Lingvistika i poetika (1966), na kazališnu umjetnost. Jakobsonova podjela i obrada šest funkcija jezika (ekspresivna, referencijalna, poetska, fatička, metajezična, konativna) doživljava nužne promjene i preinake jednom kada se, umesto na poeziju, pokuša primjeniti na čitanje kazališta. Roman Ingarden, An Ubersfled (Anne Ubersfeld), Vladan Švacov i Manfred Pfister u okviru svojih kazališnih teorija pokušali su, na razne načine i u različitim smjerovima, aplicirati Jakobsonov model pritom često pogrešno primjenjujući njegovu analizu isključivo na dramsku komponentnu kazališta, tako u potpunosti zanemarujući onu izvedbenu. Istovremeno, detaljnija analiza njihovih modela pokazuje bogatstvo mogućih primjena Jakobsona na jezik kazališta te perspektive njegove daljnje razrade. Članak završava identificiranjem potencijalnih adekvatnijih lokusa za primjenu Jakobsonovih teorija, fokusirajući se pritom primarno na poetsku funkciju.

Roman Jakobson ; lingvistika i poetika ; poetska funkcija jezika ; temelji dramaturgije ; semiotika kazališta

nije evidentirano