hrvatski

Model dostupnosti javnog putničkog prometa za osobe s teškoćama u kretanju

Prometna infrastruktura i prijevozna sredstva dimenzionirani su, u pravilu, po normama koje odgovaraju prosječnom čovjeku. Značajke svake osobe odstupaju od prosjeka, a kod nekih osoba i do te mjere da teško ili nikako ne mogu koristiti pojedine dijelove prometnog sustava. Cilj rada bio je istražiti stanje i činitelje dostupnosti javnoga putničkog prometa (JPP) za osobe s teškoćama u kretanju i izraditi model za unapređenje dostupnosti. Analizirane su definicije dostupnosti JPP-a i predložena nova, s aspekta osoba s teškoćama u kretanju. Korištenjem demografskih, statističkih, medicinskih i antropometrijskih podataka i metoda izrađena je kvantifikacija osoba s teškoćama u kretanju za područje Republike Hrvatske (RH), a postupak je formuliran u analitički izraz. Istražena je dostupnost informacija pomoću interneta. Na primjeru Zagreba provedena su istraživanja dostupnosti pješačkih pothodnika/nadhodnika, raskrižja, stajališta gradske željeznice i horizontalnih razmaka peron – autobus. Zagreb je odabran za istraživanje jer je najveći grad u R H po broju stanovnika i složenosti JPP-a. Izrađen je model dostupnosti JPP-a za osobe s teškoćama u kretanju koji obuhvaća definiranje cilja, pokazatelje dostupnosti i metodologiju vrednovanja, analizu i sintezu stanja, projektiranje, odabir prioriteta, provedbu, praćenje, vrednovanje aktivnosti na provedbi i vrednovanje postignutih učinaka na prilagodbi JPP-a. Testiranje modela na teorijskoj prilagodbi tramvajskog prometa u Zagrebu pokazalo je da model može biti u izravnoj funkciji optimizacije dostupnosti JPP-a. Znanstveni doprinos rada je u izradbi definicije dostupnosti javnog putničkog prometa s aspekta osoba s teškoćama u kretanju, provedenim istraživanjima dostupnosti i izrađenom i testiranom modelu za poboljšanje dostupnosti javnog putničkog prometa.

dostupnost, javni putnički promet, model, osobe s teškoćama u kretanju

nije evidentirano