hrvatski

Alkilni analozi ugljikohidrata za označavanje i vizualizaciju glikokonjugata u stanicama

Glikozilacija je evolucijski vrlo uspješan mehanizam jer je danas poznato kako su gotovo svi važni membranski i izvanstanični proteini glikozilirani. Uloga pojedinog glikana može se razlikovati ovisno o tkivu u kojem se nalazi, stupnju razvoja organizma, okolišnim čimbenicima i drugim faktorima. Struktura glikana posljedica je međuodnosa stotina gena te je kao takva i ona sama osjetljiva na svaku promjenu fiziologije stanice. Posljedično, mnoga su patološka stanja u organizmu povezana sa specifičnim promjenama u glikanskim strukturama i upravo te promjene predstavljaju temelje novim dijagnostičkim i prognostičkim postupcima. Međutim, stanični glikani proizlaze iz procesa kojim se ne može genetski manipulirati što čini izolaciju i identifikaciju strukturne analize glikana jedanim od najzahtjevnijih i najvažnijih zadataka u glikobiologiji. Ključ za označavanje glikana zahtjeva uključivanje kemijski modificiranih šećera u stanične glikane putem normalnih biosintetskih puteva. Razvoj alata za istraživanje stanične aktivnosti glikana pomoći će u određivanju molekularne osnove za aberantnu glikozilaciju u patološkim procesima kao što je rak.

glikokonjugati, glikozilacija, klik-kemija, azid-alkin cikloadicija

nije evidentirano