hrvatski

Intervencije za unaprjeđenje palijativne skrbi u ustanovama za starije i nemoćne osobe

Cilj: utvrditi (I) poteškoće u pružanju palijativne skrbi (II) intervencije za unaprjeđenje palijativne skrbi u ustanovama za starije i nemoćne osobe (III) predložiti obrazac procijene potreba organizacije edukacije o palijativnoj skrbi u ustanovama Metode: sustavan pregled literature (I, II), prijedlog anketnog upitnika za procjenu organizacije edukacije (III) Rezultati: Ustanove za skrb starijih i nemoćnih osoba imaju sve važniju ulogu u skrbi za umiruće bolesnike. Istraživanja potvrđuju da gotovo 20% stanovništva umire u navedenim ustanovama, a procjenjuje se da će u budućnosti 40% svih smrt nastupiti u ustanovama za starije osobe. Posebno značajne opservacije nalazimo u prikazu poteškoća u pružanju palijativne skrbi, kao što su nedostatak terminalne dijagnoze, pri čemu više od 50% umire zbog „općeg propadanja“, prijem u terminalnoj fazi bolesti s malo vremena za procjenu skrbi, premještaj bolesnika u posljednjim danima života, organizacijski čimbenici, nedostatak svijesti i edukacije osoblja o principima palijativne skrbi i varijabilan pristup specijalističke palijativne skrbi. Između ostalih rezultata koji su budili pažnju, značajno je da u većini ustanova planiranje zdravstvene njege je neadekvatno, nedostaju rasprave o načinu održavanja života, dok primjerice upravljanje boli je krajnje neadekvatno, te detektirana je i nedostajuća psihosocijalna podrška za obitelji. Iz svega navedenog postoji potreba za istraživanjem kreativnih i inovativnih rješenja usmjerenih na poboljšanje kvalitete skrbi na kraju života u navedenom okruženju. Preporuke za unaprjeđenje palijativne skrbi, identifikacija korisnika kojima je potrebna palijativna skrb, suradnja s liječnicima u svezi preporuke za specijalističku palijativnu skrb, interdisciplinarni timovi za izradu individualiziranih planova skrbi, holistička skrb koja uključuje i obitelj korisnika, kontinuirano obrazovanje osoblja o principima palijativne skrbi, podrška osoblju od strane stručnjaka i ne manje važno povratne informacije o učinku provedenih intervencija, predstavljaju okosnicu primjerene palijativne skrbi. Zaključak: Iako mnogi korisnici imaju kronična, životno ograničavajuća stanja, mnogi umiru bez koristi palijativne skrbi ili je palijacija odgođena do posljednjeg dana života, što također stanovito utječe i na njihove obitelji. Stoga treba poticati suradnju između osoblja, korisnika i obitelji kako bi bile pravovremeno prepoznate potrebe korisnika, što se može postići edukacijom prilagođenom identificiranim realnim potrebama osoblja čime bi se pravodobno mogle pružiti očekivane intervencije.

intervencije, palijativna skrb, starije osobe, edukacija, planiranje

nije evidentirano