hrvatski

Evolucija mozga i ponašanja

Mozak je središnji organ centralnog živčanog sustava u kojemu signali iz svih dijelova tijela dobivaju smisao i značenje. Iz primljenih informacija, mozak šalje uputu tijelu kako da reagira u određenom okolišu, točnije kako da se ponaša. Evolucija mozga započela je prije više od 650 milijuna godina, tijekom perioda koje je obilovalo svim vrstama informacija te su životinje koje su ih mogle iskoristiti bolje preživljavale od onih koje nisu. Razvoju živčanog sustava pa tako i mozga, prethodio je nastanak neurona, stanica koje su podražljive te koje mogu prenositi akcijski potencijal. Hox geni su najbitnija skupina gena koja regulira formaciju mozga i leđne moždine kod kralježnjaka te je mutacijama u ovim genima došlo do razvoja naprednijih oblika mozgova koji su mogli obavljati više funkcija. Integracija signala iz osjetila, kao najbolja poveznica jedinke s okolišem, zauzima velika područja kore mozga. Što je osjetilo razvijenije i specifičnije, to će područje u mozgu zaduženo za primanje njegovih signala biti veće. Ljudi za razliku od ostalih sisavaca imaju najrazvijeniju koru mozga koja je podijeljena na više od 200 različitih područja zaslužnih za obavljanje specifičnih funkcija. Glavne funkcije mozga koje su evoluirale kod ljudi su mogućnost sporazumijevanja putem jezika i apstraktno razmišljanje koje nam omogućuje rješavanje kompliciranih matematičkih zadataka. Evolucija mozga omogućena je selekcijskim djelovanjem na ponašanje te je ona bila postupna, trajala je dugo polaganim usavršavanjem različitih komponenti te je u konačnici dala najsloženiji organ u tijelu – mozak.

Mozak ; ponašanje ; mozak primata vs mozak ljudi ; opažanje

nije evidentirano