hrvatski

Etički problemi nepostojanja urbanog planiranja u suvremenoj Hrvatskoj: urušavanje osjećaja zajedništva u urbanim naseljima

Urbana sociologija bavi se proučavanjem načina života u gradovima. Ugledni hrvatski sociolozi koji su se bavili urbanom tematikom poput D. Seferagić, O. Čaldarovića i dr. ističu da se urbano planiranje, kakvo je u Hrvatskoj postojalo 60-ih, 70-ih i 80-ih godina, značajno promijenilo u procesu tranzicije iz socijalističkog u kapitalističko društveno uređenje. U odlučivanju o urbanom prostoru u suvremenoj Hrvatskoj dominantnu ulogu preuzimaju ekonomski akteri (investitori) koji su često u sprezi s političkim akterima (lokalna i državna vlast). Ostali akteri u urbanom prostoru – stručnjaci različitih profila i lokalna zajednica – uvelike gube mogućnost participiranja u odlučivanju o javnome dobru. Na primjeru planski izgrađenoga splitskoga gradskoga naselja Split 3 vidljiv je utjecaj okoline i mjesta stanovanja na stavove i ponašanja ljudi. Pješačke ulice između zgrada, trgovi, zidići, bogati javni i zajednički sadržaji, otvoreni prostori i sl. stvaraju osjećaj zajedništva i potrebe za zaštitom načina i kvalitete života stanovnika naselja. U ovome se izlaganju iznosi teza da izostanak ili smanjeni udio javnih sadržaja u neplanskim, često i bespravnim naseljima novijega datuma smanjuje kod stanovnika osjećaj pripadnosti lokalnoj zajednici, pasivizira ih i čini manje uspješnima u otporu projektima i intervencijama u njihov životni prostor, čak i kada ih smatraju nepovoljnima. Ova teza potiče na razmišljanje o brojnim etičkim dilemama povezanima s (ne)postojanjem urbanoga planiranja u suvremenoj Hrvatskoj. Za ilustraciju problematike u izlaganju će se koristiti isječci iz popularno-znanstvene dokumentarne emisije »Betonski spavači: Split između plana i kaosa« (Hrvatska radio televizija, 2019.).

urbano planiranje, lokalna zajednica, Split, tranzicija

nije evidentirano