Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 1023844

Dobra proizvođačka praksa u animalnoj proizvodnji


Domaćinović, Matija; Đidara, Mislav; Solić, Dragan; Šperanda, Marcela
Dobra proizvođačka praksa u animalnoj proizvodnji / Šperanda, Marcela (ur.).
Osijek: Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek, 2019


Naslov
Dobra proizvođačka praksa u animalnoj proizvodnji
(Good production practice in animal husbandry)

Autori
Domaćinović, Matija ; Đidara, Mislav ; Solić, Dragan ; Šperanda, Marcela

Izdavač
Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek

Grad
Osijek

Godina
2019

Stranica
103

ISBN
978-953-7871-802

Ključne riječi
Krmiva ; kvaliteta mlijeka ; metabolički status ; dobrobit ; dobra proizvođačka praksa
(Animal feed ; milk quality ; metabolic status ; welfare ; good production practice)

Sažetak
Dobra proizvođačka praksa je pojam oduvijek poznat u zemaljskom uzgoju životinja, ali koncept je razvio FAO (2007, http://www.fao.org/3/a-a1193e.pdf), a podrazumijeva sveobuhvatan pristup uzgoju i držanju životinja u svrhu proizvodnje mesa i mlijeka, s naglaskom na održivo poslovanje. Tako ovaj pojam uključuje proizvodnju zdravog, kvalitetnog i sigurnog mesa/mlijeka za potrošače, siguran i isplativ posao za ljude koji su uključeni u tu proizvodnju, poštivanje dobrobiti životinja i održivost s obzirom na utjecaj na okoliš. Dok se u svijetu razvila zabrinutost uz uzgoj životinja u intenzivnim uvjetima s obzirom na njihovu dobrobit i mogući negativni utjecaj na okoliš, u nas su prilike takve da još trebamo saznanja iz tehnologije proizvodnje koja bi dala pozitivan rezultat u ekonomskom smislu i s obzirom na održivost. Ovaj se priručnik odnosi na dosadašnja znanja koja treba primijeniti u praktičnim uvjetima govedarske i svinjogojske proizvodnje. Pravilna hranidba životinja nezaobilazan je čimbenik u dobroj proizvođačkoj praksi. Intenzivna proizvodnja podrazumijeva optimalno komponiranje obroka s ciljem što bolje probavljivosti hranjivih tvari. Suvremena proizvodnja mlijeka i mesa iziskuje optimalno iskorištavanje genetskog potencijala životinje, putem precizne hranidbe koja zadovoljava fiziološke potrebe životinja, minimizira zdravstvene poremećaje, a istovremeno sprječava onečišćenje okoliša. Dio ovoga priručnika vezan za hranidbu mliječnih krava i junadi ima za cilj podizanje svijesti o optimizaciji strukture i sastava obroka čime se doprinosi učinkovitosti proizvodnje, boljoj zaštiti okoliša, a samim time i održivosti proizvodnje. Optimalnom hranidbom smanjuje se emisija stakleničkih plinova, ali se i reducira nepotrebni gubitak dušika i fosfora putem izmeta i stajnjaka, koji apliciran u nekontroliranim količinama i u neadekvatnom stadiju, opterećuju okoliš. Drugi dio priručnika vezan je za tumačenje rezultata kontrole mliječnosti koja se obavezno provodi jednom mjesečno na svim mliječnim farmama. Podatci dobiveni kontrolom mliječnosti dobar su dijagnostički pokazatelj, a govore o hranidbi i tehnološkim postupcima te sugeriraju na koji način ih možemo regulirati u svrhu poboljšanja učinkovitosti. Niz dostupnih pokazatelja kontrole mliječnosti uz pravilnu interpretaciju može pomoći optimizaciji hranidbe, kao najvažnijeg čimbenika proizvodnje, ali upućuje i na dobrobit životinja što je preduvjet za održivu proizvodnju. Treći dio priručnika govori o određivanju metaboličkog statusa. Naime, u cilju iznalaženja grešaka u hranidbi dostupni su brojni biokemijski testovi koji se određuju u krvi/serumu/plazmi životinja. Oni su pokazateljem metaboličkog stanja organizma proizvodnih životinja. Intenzivna proizvodnja često od životinja iziskuje maksimum u pogledu iskorištavanja hranjivih tvari apsorbiranih iz probavnog sustava, ali i mobilizaciji rezervi u manje intenzivnim razdobljima proizvodnje. Dio priručnika vezanog za tumačenje biokemijskih pokazatelja u krvi upućuje proizvođače na koji način i kada treba koristiti ove alate, kako odabrati životinje za tu pretragu i što nam ti testovi govore. Studentima zootehnike daje kratki prikaz interpretacije dobivenih rezultata i uputu kako temeljem pojedinih pokazatelja mogu poboljšati hranidbu ili/i tehnologiju, a time i povećati učinkovitost i spriječiti razvoj metaboličkih poremećaja. Dobrobit životinja čimbenik je dugoročno održive proizvodnje, a samim time i dobre proizvođačke prakse. Dobrobit ne isključuje učinkovitu proizvodnju na mliječnim farmama, već se prožima s njom i ima potencijal za proizvodnju mlijeka s dodanom vrijednošću, a samim time i većom cijenom. Dio priručnika vezanog za pokazatelje dobrobiti na farmama mliječnih krava ima za cilj omogućiti vlasnicima farmi, veterinarima, agronomima, studentima, osobama koje se izravno brinu za životinje, pogled iz perspektive procjene dobrobiti. Dobrobit se očituje kroz pokazatelje na samim životinjama, menadžment, te opremu i objekte. Uklanjanjem čimbenika koji negativno utječu na dobrobit poboljšati će se proizvodnost i zdravlje životinja, a time i učinkovitost proizvodnje. Tehnološki postupci u svinjogojskoj proizvodnji određuju učinkovitost takve proizvodnje. Mnogi postupci mogu poremetiti pojedine proizvodne segmente kroz smanjeni prirast, nedovoljnu konverziju, smanjenu plodnost, veliku smrtnost te značajno negativno djelovati na ukupnost proizvodnje. Dio priručnika vezanog za poboljšanje tehnoloških postupaka u svinjogojskoj proizvodnji želi na jednostavan način uputiti proizvođače i studente kako izbjeći, na prvi pogled očite, pogrješke u proizvodnji, ali često vrlo učestale. Zanemarivanjem bitnih postulata tehnologije proizvodnje konačni rezultat može činiti razliku između dobiti i gubitka u ionako brojnim teškoćama opterećenoj proizvodnji svinjskoga mesa.

Izvorni jezik
Hrvatski



POVEZANOST RADA


Ustanove
Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek