hrvatski

Molekularna identifikacija podrijetla komarče (Sparus aurata L. 1758) na području istočnog Jadrana

Posljednjih godina zamijećeno je značajno povećanje ulova divlje komarče u istočnom dijelu Jadranskg mora. Smatra se kako ubrzani porast kaveznog uzgoja doprinosi povećanju populacija komarči kroz zbjegove iz akvakulture (Chavanne i sur., 2008). Zbog zaštitile bioraznolikosti, nužna su genetska istraživanja koja podrazumijevaju određivanje genetske raznolikosti i strukture divljih i uzgojenih populacija. Stoga, osim procjene genetske strukture populacija od interesa, predmetno istraživanje je imalo za cilj procijeniti razinu introgresije uzgojnog genotipa u prirodnim populacijama komarče primjenom standardiziranog seta dvadeset i jednog neutralnog mikrosatelitnog lokusa i tri mikrosatelitna lokusa na genima kandidatima (hormon rasta, prolaktin i receptor za aktivaciju-modifikaciju proteina). Indeks genetske diferencijacije FST između istraživanih populacija bio je nizak i statistički značajan (0.023 za neutralne lokuse, 0.021 za kodirajuće lokuse) što je u skladu sa dosadašnim znanstvenim istraživanjima populacija komarče u Jadranu. Bayesian klaster analizom je prepoznat broj nezavisnih genetskih grupa (K) u uzorku na osnovi genetskih profila jedinki, te je primjenom neutralnih mikrosatelitnih lokusa utvrđeno pet grupa, a mikrosatelitnim lokusima na genima kandidatima četiri. Zbog izražene genetske razlike između uzgojenih i divljih populacija, Bayesian analiza je omogućila identifikaciju prebjega s vrlo visokom razinom pouzdanosti.

populacijska struktura, komarča, identifikacija podrijetla, mikrosateliti

nije evidentirano