hrvatski

Kritike jezika Ivana Matija Škarića u ozračju književnojezičnih mijena 19. st.

U radu se govori o jeziku prijevoda Svetoga pisma Ivana Matija Škarića: Sveto pismo Staroga i Novoga uvita, drugoga cjelovitoga otisnutog prijevoda na hrvatski jezik. Na prijevodu je Škarić počeo raditi krajem dvadesetih godina 19. stoljeća, a dovršio ga je krajem pedesetih godina. Sveto je pismo izdano u drugoj polovici 19. stoljeća u Beču: izlazilo je od 1858. do 1861., svake godine po tri sveska. Prevoditelj je rođen u Postirima na otoku Braču, a Bibliju je prevodio u Zadru. Govori se o nejasnoćama koje su vezane uz ime i prezime hrvatskoga prevoditelja Svetoga pisma, uz imenovanje jezika na koji Škarić prevodi Sveto pismo, uz ulogu Karadžićeva prijevoda Novoga zavjeta u Škarićevu prijevodu. Ukratko se prikazuju dosadašnji opisi njegova jezika, a potom se potanje prikazuju kritike Škarićeva jezika iz 19 st., one suvremene Škarićevu prijevodu – Ljudevit Gaj, Vinko Pacel, Ivan Crnčić/Črnčić, Andrija Stazić, Stjepan Ivičević, Vladoje Dukat ; časopisi Danica, Zagrebački katolički list, Neven, Jadranske Vile, Vienac. Škarićev se jezik opisuje isključivo u odnosu na onodobne jezične hrvatske priručnike, pravopise i gramatike.

Ivan Matij Škarić, Vinko Pacel, Ivan Črnčić, Andrija Stazić, Stipan Ivićević, Sveto pismo, hrvatski jezik, jezik Škarićeva prijevoda Svetoga pisma, hrvatske filološke škole u 19. st.

nije evidentirano