hrvatski

Filozofski sloj Stojkovićeva govora "Erit tibi gloria" (1424.)

Dubrovački ranorenesansni mislilac Ivan Stojković (Ioannes de Ragusio / Ioannes Stoycus, od između 1390. i 1395. do 1443. godine) dosad je najčešće istraživan iz teološke perspektive, pri čemu je određivan kao ekleziolog, kao biblijski hermeneutičar te kao promicatelj crkvene obnove i kršćanskog jedinstva. Međutim, taj najplodniji hrvatski pisac 15. stoljeća redovito se u svojem opusu oslanjao i na tvrdnje koje je preuzeo iz filozofske tradicije: bilo od filozofā bilo iz filozofskih izvora. Prisutnost filozofske dimenzije u Stojkovićevu opusu izvrsno oprimjeruje govor koji počinje riječima "Erit tibi gloria" ("Bit će Ti na čast"). Inače, u Stojkovićevu opusu najzastupljenija je upravo književna vrsta govora. Jedan od znanijih govora pritom je "Erit tibi gloria", koji je Stojković održao 1. listopada 1424. godine u Dubrovniku. U njemu je, među ostalim, stanovnicima toga grada predložio da i Dubrovnik, a po uzoru na talijanske gradove, osnuje učilište. Zbog te Stojkovićeve inicijative, koju dubrovački vijećnici, nažalost, nisu prihvatili, istraživač hrvatske filozofske baštine Ivica Martinović konstatirao je da govor Erit tibi gloria označava »početak hrvatske renesanse.« U "Erit tibi gloria" Stojković je upućivao na stavove brojnih filozofa. Od onih koji spadaju u grčko razdoblje antičke filozofije najčešće je ukazivao na učenja Platona i Aristotela, pri čemu je Platona razumijevao kao božanskog mislioca ("divinus Plato"), a Aristotela kao prvaka peripatetikā ("perypatetichorum princeps Aristoteles"), pa čak i kao prvaka filozofā ("Aristoteles philosophorum princeps"). Osim na njihova, upozorio je i na učenja Cicerona i Seneke, dvojice najznačajnijih filozofa koji su djelovali tijekom rimskog razdoblja antičke filozofije. No, nije izostavio ni promišljanja koja su izložili srednjovjekovni filozofi, posebice Augustin i Toma Akvinac. Da je govor "Erit tibi gloria" protkan filozofskim sadržajem, dokazuju i Stojkovićeva citiranja ili parafraziranja tvrdnji koje potječu iz filozofskih izvora. Pritom raspolažemo i podacima o njihovim naslovima. Od djelā koja su napisali dosad spomenuti filozofi, Stojković je preuzeo tvrdnje koje je Platon iznio u "Timeju" i "Državi", Aristotel u "Metafizici", "Nikomahovoj etici", "Politici" i u spisu "O uzrocima", Ciceron u djelima "Rhetorica" ("Retorika"), "De officiis" ("O dužnostima") i "De oratore" ("O govorniku"), Seneka u djelu "De beneficiis" ("O dobročinstvima"), Augustin u djelu "De civitate Dei" ("O državi Božjoj"), a Akvinac u djelu "Summa theologiae" ("Suma teologije"). Osim toga, otkrio je i upućenost u stavove koje je rimski pisac Valerije Maksim zastupao u poglavlju »De liberalitate« (»O darežljivosti«), točnije u osmom poglavlju četvrte knjige moralnofilozofskog devetoknjižja naslovljenog "Factorum ac dictorum memorabilium" ("Spomena vrijedna djela i izreke"). Naposljetku, otkrio je i upućenost u stavove koje je u djelu "Introductorium maius in astronomiam" ("Veliki uvod u astronomiju") zastupao, naglašava Stojković, »veliki Abu Ma’shar prvak astrologā« ("magnus Albumasar astrologorum princeps"), kao i u stavove koje je u enciklopedijskom djelu "De naturis rerum" ("O naravima stvarī") zastupao engleski srednjovjekovni mislilac Alexander Neckam.

Ivan Stojković ; Govor "Erit tibi gloria"

Ragusan early Renaissance thinker Ivan Stojković (Ioannes de Ragusio / Ioannes Stoycus, c. 1390/1395–1443) has thus far been most frequently researched from a theological perspective, whereby being defined as an ecclesiologist, as a Biblical hermeneutic, as well as a promoter of reconciliation of the Churches and Christian unity. However, this most prolific Croatian 15th- century author has regularly supported his arguments in his opus by taking over claims which originate from the philosophical tradition: either from individual philosophers or from philosophical sources. An exquisite example of the presence of the philosophical dimension in Stojković’s opus is offered in his oration which begins with the words "Erit tibi gloria" ("Thou shalt have glory"). Generally speaking, oration is the most common literary genre in Stojković’s opus. One of his best known orations is "Erit tibi gloria", which Stojković held on 1st October 1424 in Dubrovnik. Among other things, this oration contains his proposal to the citizens of Dubrovnik to establish an institution of higher education similar to those which existed in some Italian cities. Thanks to Stojković’s iniciative, which w