hrvatski

Sutrašnji kruh. Slaviti iščekivanje

Značenje hrane predstavlja izazov teologiji. U kršćanstvu hrana zauzima tako važno mjesto da bilo koja teološka tema pronalazi u njoj nezaobilazan odraz. Biblijska je predaja možda najbogatije vrelo alimentarnih metafora. Jedan od prvih trenutaka u kojem se čovjek obraća Bogu sadrži upravo motiv hrane (usp. Post 1, 29 ; 2, 16), a jedna od po-sljednjih biblijskih slika odražava eshatološku gozbu (usp. Otk 19, 9). 2 Hrana je antropološko okrilje u kojem se očituje božanski događaj. Jesti plod sa stabla, jesti pashalno janje, čudesno umnožene kruhove postaje ključ razumijevanja povijesti odnosa između Boga i čovjeka. Teološko mišljenje, dok stavlja naglasak na duhovnu dimenziju iskustva zajedništva s Bogom u svezi zajedništva vjere, pokazuje da se to isku-1 Nije slučajno da se teologija bavi kategorijom hrane. Tijekom 20. stoljeća kulturna elaboracija ovoga pojma, koji dolazi od humanističkih znanosti, pružila je teološkoj spoznaji vrijedne poticaje. Te su znanosti otkrile izvor-ne antropološke dimenzije te osvijetlile performativne, etološke i lingvističke uvjete ljudskoga iskustva hrane. Upravo zahvaljujući tim istraživanja, opće kategorije ušle su u krug teološkoga mišljenja. Međutim, iako sučeljavanje s humanističkim znanostima može biti korisno, preostaje rizik da se liturgijsko pitanje svede na raščlambu antropoloških procesa i da se ne uvaži specifični kristološki karakter liturgije. Problem se nalazi u hermeneutici kršćanskoga bogoslužja koja polazi od prekonstruiranoga i općega poimanja koje ne us-pijeva povezati antropološki univerzum s teološkom biti slavlja. Kršćanska istina hrane prepoznaje se u svjetlu objave i čina vjere. Hrana je antropološka figura, kadra primiti istinu Božju i istinu čovjekovu.

kruh, hrana, blagovanje, teologija hrane

nije evidentirano