hrvatski

Komunikacija u obitelji odgajanika odgojnih ustanova

Ovim radom pokušalo se doprinjeti što boljem razumijevanju komunikacije kao proseca i njene uloge u ukupnoj kvaliteti življenja. Obitelj, odnosno roditelj, sa svojom komunikacijom i kvalitetom odnosa u najvećoj mjeri utječu na djeteov usvojeni model komunikacije, ali i na razvoj cjelokupne ličnosti djeteta. Poremećeni odnosi u obitelji javljaju se kao često obilježje obitelji s djecom i mladima s poremećajima u ponašanju. Istraživanje u ovom radu bavi se komunikacijom u obiteljima djece i mladih s poremećajima u ponašanju koja se nalaze na tretmanu u institucijama. Pokušalo se saznati kako oni sami vide i doživljavaju komunikaciju u svojim obiteljima te što nam to govori, na što nas upućuje. Rezultati istraživanja upućuju na zaključak kako je obitelj ipak obitelj i onda kada ne ispunjava sve svoje uloge. Visoki rezultati slaganja u odgovorima ispitanika na određena pitanja koja govore o važnosti obitelji i uloge koju ona ima u njihovim životima to potvrđuju. Kvaliteta komunikacije u ovim obiteljima nije zadovoljavajuća što se moglo, sudeći po ranijim istraživanjima i dosadašnjim saznanjima i očekivati. U obiteljima odgajanika odgojinih ustanova prisutno je formalno zajedništvo, izostanak kvalitetne suradnje, površna komunikacija, nedostatak slušanja i razgovora o osjećajima. Roditelji ne poznaju dovoljno adekvatne metode rješavanja problema i služe se jezikom nečiste komnikacije. Polazeći od postavke kako većina roditelja ne zna za drugačije načine komunikacije i kako su i sami vjerojatno rasli u obiteljima u kojima su bili prisutni određeni rizici u komunikaciji, nesumnjivo je kako je prema njima potrebno, koliko god je to moguće, usmjeriti različite oblike rada u kojima će učenje komunikacijskih vještina imati odgovarajuću ulogu.

nije evidentirano

nije evidentirano