hrvatski

Mjere prisile, etička pitanja i sestrinska profesija

Svaka primjena sile koja se na bilo koji način primjenjuje u terapijskom postupku može predstavljati ozbiljno kršenje etičkih i zakonskih normi. Ponajprije zato što je prisila negativno iskustvo za svako ljudsko biće, i ne samo da se njome krše ljudska prava na slobodan izbor, nego je ona etički gledano, i povreda prava na autonomiju, osobne izbore ili pak utječe da ljudi djeluju ili iskuse nešto što ne žele. Primjena sile u psihijatriji nužna je samo iznimno i u ograničenom trajanju, u situacijama kada se opasnim ponašanjem izravno ugrožava život i zdravlje osobe ili okoline, te se smije primijeniti samo ako za to postoje osnovani i zakonom propisani razlozi. Pozitivna zakonska regulativa, posebno Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (NN, 76/2014) i Pravilnik o vrstama i načinu primjene mjera prisile prema osobama s težim duševnim smetnjama (NN, 16/2015) dodatno štite prava oboljelih, propisuju vrste i način primjene prisile i procedure za postupanje. Etičke su se dileme počele promatrati i iz perspektive sestrinske odgovornosti i dužnosti. One se često nalaze u vrlo zahtjevnim situacijama i za određeni moralni izbor ili radnju moraju imati vrlo jake argumente. Sudjelujući u moralnim raspravama ili boreći se za svoja stajališta, svoje mišljenje moraju utemeljiti ili na etičkim pravilima i principima ili na sintezi teorijskog znanja i iskustva. Propitivanje moralnog ponašanja i djelovanja u donošenju etičkih odluka važno je u djelokrugu rada svih medicinskih sestara, a osobito je težak izazov za one medicinske sestre koje rade u psihijatriji. U tome im pomažu etička pravila i principi, kontinuirana edukacija te smjernice i strategije za postupanje, potrebne u donošenju ispravnih etičkih odluka.

mjere prisile ; medicinske sestre ; etičke dileme ; bioetički principi ; sestrinsk profesija ; strategije prevencije

nije evidentirano