hrvatski

Vlasnici, menadžeri i koncepti korporacije

U ovom se radu razmatra, na temelju njemačkog &#8216 ; modela kodeterminacije&#8217 ; , hrvatskog modela &#8216 ; radničkog nadzorništva&#8217 ; u dioničkim društvima i uočenih (uglavnom ekonomskih) koncepata korporacije, mjesto radnika u različitim sustavima korporacijske kontrole u dioničkim društvima/korporacijama. Čini se da niti njemački &#8216 ; sustav kodeterminacije&#8217 ; niti hrvatski model &#8216 ; radničkog nadzora&#8217 ; ne dovode u pitanje klasični koncept korporacije u kojem su kontrolna prava i rezidualni zahtjevi dodijeljeni dioničarima ili uglavnom samo dioničarima. Istodobno, i njemačko i naše iskustvo pokazuje da &#8216 ; radnička predstavništva&#8217 ; u nadzornim odborima dioničkih društava/korporacija nisu rezultat promišljenih i racionalnih odluka, već prije neželjeni proizvod političkih uvjeravanja i kompromisa, a na pravcu dubinskih, što latentnih što eksplicitnih sukoba između rada i kapitala. Prema zapažanjima nekih njemačkih i angloameričkih autora, stvarna je moć nadzornih odbora kao kontrolnih mehanizama nad menadžerima u Njemačkoj &#8211 ; upravo zbog radničkih predstavnika u njima &#8211 ; u posljednjem desetljeću zapravo smanjena. Iako u analiziranim konceptima korporacije, barem na razini konkretnih rješenja korporacijskog prava, nema teorijski uvjerljivih opravdanja zašto bi se kontrolna prava i rezidualni zahtjevi ostavili samo dioničarima (a ne i širemu krugu korporacijskih dionika), mora se priznati da niti jedan od koncepata korporacije ne pruža dovoljno argumenata da se ti isti atributi pripišu samo radnicima. Ovdje se postavlja još jedno važno pitanje. Kako bi, naime, trebalo definirati korporacijske dionike (stakeholders) u konkretnim prilikama, a da se pod tim terminom ne pojavi prevelik broj aktera, često nebitnih za opstanak korporacija i kontrolu menadžera? Središnje je pitanje zapravo u kojoj mjeri širenje prava različitih dionika u korporacijama potkopava odnos između menadžera i dioničara. Taj se odnos, iako proizvod jasne &#8216 ; teorijske pristranosti&#8217 ; , dosad u stvarnosti pokazao kao razmjerno jednostavan i učinkovit sustav uzajamne kontrole vlasnika kapitala i u njihovo ime &#8211 ; korisnika toga kapitala. Drugim riječima, iako &#8216 ; dionički koncept korporacije&#8217 ; ima određeni pozitivni potencijal i za naše prilike (jer i u međunarodnim relacijama svoju privlačnost duguje činjenici da je određeni odgovor na &#8216 ; legitimacijsku krizu&#8217 ; sadašnjeg kapitalizma), ne smije se izgubiti iz vida da je uvažavanje različitih dioničkih prava moguće sve dok se, u krajnjoj liniji, poštuju prisutna pravila tržišta i proizvodnja određenog viška vrijednosti.

nije evidentirano

nije evidentirano