hrvatski

Alternativni sustavi proizvodnje konzumnih jaja 1. Slobodni i poluintenzivni sustav

Svjetska javnost u razvijenim zemljama, a osobito pokreti za zaštitu životinja, protive se držanju kokoši u kavezima u kojima im je ugrožena dobrobit te ista bojkotira kupnju jaja porijeklom iz kaveznog sustava držanja. Alternativni sustavi omogućavaju nesilicama prirodnije uvjete držanja i veću dobrobit, tako da su stresna stanja, patnja, bol i strah svedeni na najmanju mjeru te su zadovoljene njihove osnovne etološke i ekološke potrebe. Nesilicama je omogućena veća pokretljivost, sjedenje na prečkama i u gnijezdima. Slobodno držanje (Free range) mora osigurati kokošima neprekidan pristup otvorenom prostoru prekrivenom vegetacijom. Po svakoj kokoši treba osigurati najmanje 10 m² pašnjaka, tj. najveća naseljenost ne smije biti veća od 1 000 kokoši po hektaru zemljišta. Unutrašnjost peradnjaka treba zadovoljavati uvjete za držanje kokoši na dubokoj stelji ili na etažama. Prednost je slobodnoga držanja u većoj dobrobiti kokoši, a nedostatci su: manji broj jaja po nesilici, neprekidan utjecaj okoliša na zdravlje peradi, otežana preventiva, veći utrošak ljudskoga rada, lošija higijena jaja, prisutnost grabljivica i glodavaca te slabija ekonomičnost i dobit u odnosu na kavezno držanje kokoši. Ovaj sustav držanja omogućava da životinje pokazuju oblike ponašanja karakteristične za svoju vrstu. Velike farme, koje imaju i do 10000 nesilica na ispustima, moraju imati nadstrešnice protiv kiše i pojilice. Poluintenzivno (Semi-intensive) držanje kokoši podrazumijeva neprekidan pristup životinja otvorenom prostoru prekrivenom vegetacijom, ali je naseljenost pašnjaka veća negoli pri slobodnom držanju kokoši. Po svakoj kokoši treba osigurat 2, 5 m² pašnjaka, tj. naseljenost ne smije biti veća od 4 000 kokoši po hektaru zemljišta.

alternativni sustavi; konzumna jaja; slobodni sustav; poluintenzivni sustav

nije evidentirano