Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Ponašanja djece u školskom okruženju kao osnova preventivnim programima (CROSBI ID 335929)

Ocjenski rad | magistarski rad (mr. sc. i mr. art.)

Kranželić-Tavra, Valentina Ponašanja djece u školskom okruženju kao osnova preventivnim programima / Bašić, Josipa (mentor); Zagreb, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, . 2002

Podaci o odgovornosti

Kranželić-Tavra, Valentina

Bašić, Josipa

hrvatski

Ponašanja djece u školskom okruženju kao osnova preventivnim programima

Na uzorku 345 djece osnovnoškolske dobi, i to učenika 5-ih i 8-ih razreda 7 osnovnih škola u Republici Hrvatskoj ispitivana su ponašanja u školskom okruženju na način da su ih kod učenika procjenjivali učitelji ili su sami učenici vršili samoprocjenu. Osim ponašanja istraživane su i razvojne prednosti za djecu koje se prema modelu razvojnih prednosti (Leffert, Benson, Roehlkepartain, 1997) mogu smatrati zaštitnim čimbenicima u razvoju djece i mladih koje su oni procjenjivali sami za sebe. Istraživanjem ponašanja kao individualnog čimbenika rizika i zaštite u razvoju djece i mladih te razvojnim prednostima koje se dijele na unutarnje i vanjske, kao individualnim, ali i okolinskim zaštitnim čimbenicima obuhvaćeno je područje pojedinca u školskom okruženju te samo školsko i ostala redovita okruženja sve djece i mladih. Istraživanjem navedenih prostora pretpostavlja se doći do bitnih karakteristika ponašanja kao mogućih prediktivnih čimbenika za eventualni kasniji razvoj poremećaja u ponašanju, a posebno je važno doći do karakteristika ponašanja pojedinaca, odnosno djece i mladih koje predstavljaju potencijale na kojima je moguće graditi aktivnosti i prevencijske intervencije osnaživanja i jačanja u smislu pripremanja za izazove budućnosti koje bi bile namijenjene svima. Takvo razmišljanje rezultate ovog istraživanja pokušava stavljati u funkciju primarne prevencije, ali i ranih intervencija koje predstavljaju aktivnosti usmjerene populaciji djece i mladih kod kojih postoje naznake da bi se poremećaji u ponašanju mogli razviti. Naznake za pojavu poremećaja u ponašanju postoje u blažem obliku te je na njih moguće djelovati još uvijek u redovitom okruženju djece i mladih, time znači i školskom okruženju. Osim toga, ispitivanjem kako djeca i mladi percipiraju svoja redovita okruženja - obitelj, školu, susjedstvo, vršnjake i lokalnu zajednicu - pokušava se otkriti potencijale i prednosti pojedinog okruženja kako bi ona postala podržavajuća, motivirajuća i poticajna za zdrav i pozitivan razvoj te postizanje vrijednih ciljeva. Ponašanja djece i mladih istraživana su instrumentima koji su ispitivali prosocijalno i agresivno ponašanje (PROS/AG), zatim reakcije i ponašanja u školi (RiP) te stilove ponašanja (PFK - ST). Navedenim instrumentima nastojao se pokriti široki spektar ponašanja djece i mladih, a ponajprije onih vezanih za školsko okruženje. Prema sastavu upitnika moguće je zaključiti kako se procjenjivalo prosocijalno i agresivno ponašanje, zatim prisustvo poremećaja u ponašanju, socijabilnost, druželjubivost, a velik broj varijabli bio je usmjeren na individualne kompetentnosti, ponajprije akademsku, ali i socijalnu, ponašajnu, emocionalnu i kognitivnu kompetentnost, koje također predstavljaju zaštitni čimbenik u razvoju poremećaja u ponašanju. Ponašanje u školskom okruženju kao predmet istraživanja ovog rada, obrađivano je u nekoliko faza. Na početku su istraživane faktorske strukture pojedinačnih upitnika ponašanja, a zatim i ukupan prostor ponašanja, nastao spajanjem varijabli navedena tri upitnika. Nakon ispitivanja latentne strukture prostora ponašanja učinjena je i analiza ponašanja i razlika u ponašanju obzirom na dob. Faktori dobiveni obradom podataka prikupljenih upitnikom Prosocijalno i agresivno ponašanje (PROS/AG) govore o prosocijalnom i agresivnom ponašanju, ali u izmijenjenom obliku. Kao zaseban faktor izdvojilo se agresivno ponašanje, koje je kao faktor negativno orjentirano. Prosocijalno ponašanje je opisano pomoću dva faktora od kojih je jedan usmjeren na dijeljenje i pomaganje, koji je pozitivno orjentiran, dok drugi opisuje prosocijalno ponašanje usmjereno na empatiju, ili emocionalne vještine koje su za uzorak procijenjene kao nedostatne. Statističkom obradom podataka prikupljenih upitnikom Reakcije i ponašanja (RiP) dobiveno je 6 faktora koji govore o ponašanju u školi koje se uglavnom kreće oko ponašanja usmjerenih na akademsko postignuće, zatim poremećaja u ponašanju, loše slike o sebi i socijabilnosti, odnosno druželjubivosti. Posebno se izdvojila varijabla koja opisuje poslušnost i povodljivost. Budući da ovi rezultati izražavaju percepciju učitelja, moguće je zaključiti da učitelji percipiraju učenike kao uspješne jedino u akademskom području, dok njihove socijalne interakcije, zatim odnos prema sebi i njihovo ponašanje smatraju nezadovoljavajućim, odnosno lošim, što nadalje upućuje na procjenu rizika kod učenika upravo na području njihovog socijalnog, emocionalnog i ponašajnog razvoja, dok je kognitivan razvoj procijenjen kao zaštitna kategorija. Rezultati dobiveni analizom podataka prikupljenih upitnikom Stilovi ponašanja (PFK-ST) pokazuju da se kao rizik u razvoju, i kao moguće područje preventivnog djelovanja, ističu socijalna i emocionalna nestabilnost, uznemirenost i strah od ispitnih situacija, nesigurnost u sebe odnosno loše samopouzdanje. Takva samopercepcija slaže se uglavnom s već predstavljenom percepcijom učitelja, ali postoje bitne razlike kad je u pitanju druželjubivost, samokontrola, moralno i prosocijalno ponašanje, aktivnost i inicijativnost. Učenici za sebe procjenjuju da posjeduju navedene kvalitete i karakteristike, dok učitelji smatraju da one nisu razvijene ili su nedostatne. Generalna slika prostora ponašanja dobivena faktorskom analizom drugog reda na spojenim podacima prikupljeni navedenim upitnicima ponašanja (PROS/AG+RiP+PFK-ST) govori o postojanju 7, odnosno 3 glavne grupacije ponašanja, ovisno kojom metodom se podaci obrađuju. Tako se u toj novoj strukturi i dalje ističu poremećaji u ponašanju eksternaliziranog tipa, za koji se može reći da predstavlja otvoreni rizik za pojavu kasnijih i ozbiljnijih poremećaja u ponašanju, posebno ako su povezani s emocionalnom nestabilnošću, nedostatnim akademskim i socijalnim vještinama, smanjenom samokontrolom te nesocijabilnošću. Uz navedena ponašanja kao poseban faktor izdvojilo se samopouzdanje, i to dobro samopouzdanje, koje u ovom slučaju predstavlja samo pojačavanje rizika budući da to dobro i, može biti, pretjerano samopouzdanje ukazuje na smanjenu samokritičnost prema vlastitom ponašanju. Posebno je značajna razlika koja je dobivena robustnom diskriminacijskom analizom u odnosu na dob ispitanika. Dvije ispitivane subskupine, učenici 5-ih i učenici 8-ih razreda značajno se razlikuju na diskriminacijskoj funkciji koja pokazuje da učenici 5-ih razreda imaju lošije samopouzdanje, ali imaju dobru samokontrolu, dok s porastom dobi jača samopouzdanje, odnosno nekritičnost prema sebi, a slabi samokontrola. Generalna slika razvojnih prednosti dobivena faktorskom analizom podataka dobivenih Upitnikom samoprocjene &#8211 ; ček-listom razvojnih prednosti (RAZPRED), govori više o rizicima nego o zaštitama koje postoje ili na strani djeteta ili na strani okruženja u kojem živi. Kao zaštita se izdvojilo prosocijalno i odgovorno ponašanje, za koje djeca i mladi sami procjenjuju da je njihova prednost, odnosno karakteristika. Rizik na strani djeteta jest onaj vezan za osobni identitet, a s tim u vezi je i rizik koji se odnosi na nedostatnu želju za uspješnim školovanjem i nepoštenje što bi mogao biti odgovor na trend koji postoji u našoj široj zajednici, a koji govori o brzom uspjehu, često na nepoštene načine i bez dugotrajnijeg školovanja. Osim toga kao rizik je moguće izdvojiti vrlo lošu situaciju što se tiče podrške pojedinih sustava koji okružuju dijete i mladog čovjeka. U tome se najviše ističe obitelj koja se pokazala kao vrlo slab izvor podrške, a i odnosi s ljudima iz lokalne zajednice su nezadovoljavajući. Djevojčice i dječaci značajno se razlikuju u percepciji vlastitih razvojnih prednosti i to na način da dječaci za sebe percipiraju da imaju više razvojnih prednosti koje se tiču konstruktivnog korištenja vremena i one koje opisuju pozitivan identitet. Djevojčice pak više percipiraju prisutnost razvojnih prednosti koje govore o prosocijalnom i odgovornom ponašanju. Ovakvi rezultati koji govore o odgovornijem i više prosocijalno usmjerenom ponašanju djevojčica. Razlike u percepciji razvojnih prednosti obzirom na dob govore da učenici 5-ih razreda percipiraju da imaju jače razvojne prednosti koje govore o podršci okoline, pozitivnim vrijednostima, predanosti učenju, aktivnom učenju i odgovornom ponašanju. Moguće je zaključiti da s porastom dobi slabi percepcija vlastitih razvojnih prednosti. Dobiveni rezultati, nadalje, govore o postojanju povezanosti ponašanja u školskom okruženju i razvojnih prednosti za djecu, a o tome govore dva izdvojena kvazikanonička faktora. Povezala su se ponašanja koja govore o neodgovornom ponašanju i nepoštivanju pravila i razvojne prednosti koje opisuju predanost učenju i obavljanju školskih zadataka, zatim unutarnji lokus kontrole, pravila ponašanja i posljedice za kršenje pravila u školi, uključenost roditelja u obrazovanje djece, prosocijalni vršnjaci i prosocijalno ponašanje. Drugi kvazikanonički faktor sastoji se od ponašanja koja uglavnom opisuju druželjubivost (ekstravertno orijentiran duh) i agresivnost s razvojnim prednostima koje opisuju prisustvovanje religioznim aktivnostima, želju za uspješnim školovanjem i kulturalnu kompetentnost. Istraživanjem ponašanja i rezultatima dobivenim ovim istraživanjem, moguće je doći do modela koji će opisivati ponašanje u školskom okruženju kao podlogu za planiranje i implementiranje programa primarne prevencije i ranih intervencija u školsko okruženje i lokalnu zajednicu kroz njihovu međusobnu suradnju. Ponašanja u školskom okruženju, viđena kao rizik ili kao zaštita za pojavu odstupanja u zdravom razvoju pojedinca, važan su element kreiranja preventivne strategije te programiranja prevencije u školskom okruženju.

nije evidentirano

nije evidentirano

engleski

Children's behavior in school environment as the basis of prevention programs

nije evidentirano

nije evidentirano

nije evidentirano

Podaci o izdanju

270

27.06.2002.

obranjeno

Podaci o ustanovi koja je dodijelila akademski stupanj

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet

Zagreb

Povezanost rada

Pedagogija