hrvatski

REHABILITACIJA BOLESNIKA S PERIFERNOM NEUROPATIJOM N. FACIALISA

Pareza n. facialisa ima dva oblika: periferna odnosno Bellova i centralna pareza, ovisno o mjestu oštećenja. Kako je za izgled lica odgovoran n. facialis, njegovo oštećenje može dovesti do teških estetskih, funkcionalnih, ali i psihičkih poremećaja. Procjenu stanja bolesnika izvodimo ispitivanjem facijalnom izgleda i subjektivnih smetnji, procjenom stanja muskulature lica. Prije početka terapije, bolesnika treba upoznati s njegovim stanjem, objasniti mu uzrok oštećenja i daljnji tijek rehabilitacije. Ovisno o tijeku oporavka, fizioterapiju treba provoditi najmanje 3 tjedna do 3 mjeseca, a ponekad i duže. Bolesnika treba savjetovati da se kloni vjetra i hladnoće, da nosi tamne naočale radi sprječavanja iritacije oka. Od fizikalnih metoda koristi se elektoterapija, odnosno galvanska struja preko Bergonijeve polumaske. Koristimo elektrostimulaciju, biofeedback metodu, masažu. Kinezioterapija i PNF metoda korisne su jer ih bolesnik može provoditi pred ogledalom i odmah uočiti i korigirati nepravilnosti izvođenja. Prednost ovih metoda je što za njihovo izvođenje nisu potrebna dodatna pomagala i mogu se izvoditi u bilo koje vrijeme. Primjenjujemo i termoterapiju korištenjem toplih obloga. Fototerapiju primjenjujemo infracrvenim zračenjem kroz soluks lampe. U liječenju n. facialisa vrlo je bitno obratiti pozornost na psihološki pristup bolesniku jer se pareza facialisa javlja iznenadno i neočekivano. Tada je važno razumjeti bolesnikove osjećaje i razmišljanja te mu pomoći tako da ga cijelo vrijeme motiviramo i potičemo na suradnju.

fizioterapija ; moždani živci ; nervus facialis ; neuroloija ; periferna neuropatija ; rehabilitacija

nije evidentirano