hrvatski

Komunikacija u obitelji kao čimbenik zaštite i rizika za razvoj poremećaja u ponašanju adolescenata

Generalni cilj rada bio je identificirati rizične i zaštitne čimbenike u prostoru komunikacije u obitelji te uvidjeti kako rizični i zaštitni oblici komunikacije u obitelji utječu na ponašanje adolescenata. Kao teorijska osnova uzeti su koncept rizika i zaštite te koncept otpornosti. Istraživanje je provedeno krajem 1999. godine u osam osnovnih škola koje se nalaze u sedam gradova Republike Hrvatske (OŠ Vrbani, Zagreb ; OŠ Matka Laginje, Zagreb ; OŠ Srdoči, Rijeka ; OŠ Ivana Brlić-Mažuranić, Ogulin ; OŠ Banija, Karlovac ; OŠ Poreč, Poreč ; OŠ Vladimir Nazor, Križevci ; Prva OŠ Varaždin, Varaždin). Zbog cilja istraživanja prezentiranog u ovom radu istraživanje je rađeno na dva uzorka. Prvi uzorak (uzorak I) je činilo 420 ispitanika (230 učenika i 190 učenica) iz već navedenih osnovnih škola, a drugi (uzorak II, koji je poduzorak uzorka I) je činilo 214 ispitanika (117 učenika i 97 učenica) iz 4 osnove škole Republike Hrvatske (OŠ Vrbani, Zagreb, OŠ Poreč, Poreč, OŠ Vladimir Nazor, Križevci, Prva OŠ Varaždin, Varaždin). Uzorak instrumenata čine tri upitnika: Opći podaci o ispitaniku (Žižak A., Koller-Trbović, N., Bouillet, D, Bašić, J.), Komunikacija u obitelji (Bašić, J., Brajša, P., Mejovšek, M., Žižak, A.), PFK 9-14 (Seitz, W., Rausch, A., preuzeto od Kobolt, A.). Oblici komunikacije u obitelji ispitivani su na uzorku I upitnikom Komunikacija u obitelji. Upitnik su popunjavali učenici. Faktorskom analizom drugog reda izlučeno je šest faktora: zajedništvo u obitelji (KUO1), odnosi/čista komunikacija (KUO2), otvorena i podržavajuća atmosfera (KUO3), odnosi/neiskrena komunikacija (KUO4), tradicionalizam u obitelji (KUO5) i proaktivna obitelj (KUO6). Rezultati su pokazali kako je moguće je reći da u ispitivanom uzorku postoje oblici komunikacije u obitelji koji si rizični za razvoj poremećaja u ponašanju (KOU4, KUO5), odnosno oni koji mogu predstavljati zaštitu (KUO1, KOU2, KUO3, KUO6). Nadalje, pokušalo se utvrditi utječu li određeni parametri obitelji na oblike komunikacije u obitelj, odnosno je li moguće na osnovu znanih oblika komunikacije u obitelji predvidjeti kakvo je obrazovanje roditelja, kakva je struktura obitelji te koje je mjesto stanovanja ispitanika. Uzorak ispitanika je bio uzorak I, a upitnik su popunjavali učitelji. Rezultati regresijske analize pokazali su da na osnovi poznavanja oblika komunikacije u obitelji nije moguće zaključivati o obrazovanju roditelja te o strukturi obitelji. Obzirom na mjesto stanovanja ispitanika, rezultati obrade podataka pokazali su da je na osnovi saznanja o oblicima komunikacije u obitelji moguće predvidjeti mjesto stanovanja ispitanika. Tako će u obiteljima koje žive u ruralnijim područjima naše zemlje (sela i općine) prevladavati oblici komunikacije koji upućuju na zajedništvo (KUO1) i odnose/neiskrenu komunikaciju (KUO4) dok će u obiteljima koje žive u urbanijim dijelovima naše zemlje (Zagreb, županijski centri, gradovi) prevladavati oblici komunikacije koji upućuju na dobre odnose i čistu komunikaciju (KUO2) i otvorenu i podržavajuću atmosferu (KUO3). Slijedeća analiza bila je robusna diskriminativna analiza kojom je pokušano utvrditi postoje li razlike u percepciji komunikacije u obitelji obzirom na spol ispitanika. Analiza je rađena na osnovi faktora dobivenih na upitniku Komunikacija u obitelji te varijabli spol na upitniku Opći podaci o ispitaniku. Uzorak (uzorak I) je činilo 230 učenika i 190 učenica. Rezultati su pokazali da dječaci percipiraju da u njihovim obiteljima više prevladavaju obrasci komunikacije koji upućuju na tradicionalizam u obitelji (KUO5) dok djevojčice procjenjuju da u njihovim obiteljima prevladava otvorena i podržavajuća atmosfere (KUO3) više nego dječaci. Obzirom na drugi generalni cilj - utvrđivanje povezanosti oblika komunikacije i ponašanja adolescenata - faktori dobiveni na upitniku Komunikacija u obitelji (na manifestnoj razini) stavljani su u relaciju s rezultatima dobivenim na upitniku PFK 9-14. Upitnik PFK 9-14 sastoji se od tri područja - stilovi ponašanja PFKP, samopercepcija PFKS i motivacija PFKM. Zbog malog broja ispitanika (uzorak II) koji su popunjavali oba upitnika te zbog velikog broja varijabli koji sadrži ukupan upitnik PFK 9-14 (250 varijabli) obrada podataka rađena je po područjima (PFKP, PFKS, PFKM). Kako bi se utvrdila povezanost između ponašanja, samopercepcije i motivacije ispitanika te oblika komunikacije u obitelji prvo je učinjena faktorska analiza rezultata po područjima te su (faktorskom analizom drugog reda) izolirani slijedeći faktori: (1) Ponašanje (PFKP) - emocionalna nestabilnost i smanjena kontrola (PFKP1), otvorenost i aktivnost u socijalnim odnosima (PFK2), nepoštivanje pravila ponašanja (PFKP3) i osjećaj straha i nesigurnosti u školskim situacijama (PFKP4) ; (2) Samopercepcija (PFKS) - doživljaj egzistencijalnog straha i loša slika o sebi (PFKS1), samopoštovanje (PFKS2) i samopoštovanje s elementima samoprecjenjivanja (PFKS3) ; (3) Motivacija (PFKM) - unutarnja motivacija (PFKM1) i vanjska motivacija (PFKM2). Kvazikanoničkoj korelacijskoj analizi prišlo se kako bi se utvrdila povezanost između oblika komunikacije u obitelji i ponašanja adolescenata i to na način da su se varijable koje čine pojedini faktor KUO stavljale u relaciju sa svim faktorima PFKP, PFKS i PFKM. Rezultati kvazikanoničke korelacijske analize su, na području ponašanja, pokazali da se nedostatak zajedništva ili čak osjećaja pripadanja obitelji povezuje s nedostatkom otvorenosti i aktivnosti u socijalnim odnosima te s nepoštivanjem pravila ponašanja. Nadalje, individualizam u obitelji, manipulacija i optuživanje u obitelji povezuje se s emocionalnom nestabilnosti i nepoštivanjem pravila ponašanja. Isto tako na nepoštivanje pravila ponašanja utječe komunikacija u obitelji obilježena nepredvidivošću misli i osjećaja. Osjećaj straha i nesigurnosti u školskim situacijama te emocionalna nestabilnost i smanjena kontrola povezuje se s zadržavanjem ustaljenih komunikacijskih obrazaca u obitelji u funkciji očuvanja stabilnosti te isticanjem pogrešaka i kompliciranim priopćavanjem zahtjeva. Na području samopercepcije nedostatni odnosi u obitelji, zataškavanje mišljenja, isticanje negativnog, neiskrenost i nepravednost povezuju se s doživljajem egzistencijalnog straha i lošom slikom o sebi. Nedostatak otvorene komunikacije i neuključenost u obitelj povezali su se s niskim samopoštovanjem i osjećajem egzistencijalnog straha i lošom slikom o sebi. S druge strane, proaktivna obitelj odnosno varijable koje upućuju na dobro funkcioniranje u obitelji te razmjenu informacija i odsustvo kažnjavanja i zabrana povezala se sa samopoštovanjem. I na kraju učinkoviti načini komunikacije u obitelji, dakle oni koje bi nazvali zaštitom utječu, odnosno povezuju se s unutarnjom motivacijom ispitanika. Drugim riječima, pozitivni, učinkoviti načini komunikacije u obitelji utjecati će na razvoj unutarnje motivacije ispitanika. Može se zaključiti da komunikacija utječe na cjelokupno ponašanje adolescenta. Učinkoviti obrasci komuniciranja doprinose razvoju individualnih zaštitnih čimbenika kod mladih poput samopoštovanja i unutarnje motivacije, dok neučinkoviti obrasci komunikacije utječu na razvoj loše slike o sebi, nepoštivanja pravila, osjećaja straha i nesigurnosti i slično. Snaga rizika koje nosi komunikacija u obitelji ovisiti će i o zaštitnim i rizičnim čimbenicima koje dijete nosi u sebi, kao i o zaštitama i rizicima koje nose ostala okruženja djeteta. Ipak, kako je obitelj primarno okruženje u kojem se dijete razvija čini se da naglasak ipak treba staviti na jačanje obitelji. Rezultate ovog istraživanja je moguće primijeniti pri osmišljavanju programa namijenjenih obiteljima koji su usmjereni na svladavanje vještine komuniciranja, a kao bazu uzimaju snage obitelji te njih jačaju reducirajući pri eventualne rizične čimbenike koje obitelj nosi u sebi.

nije evidentirano

nije evidentirano