hrvatski

Periferni polemički diskursi povodom Mandićeve knjige Romani krize – kritički paratekst ili „politikantska uzbuna“?

Objavljivanje knjige književnih kritika "Romani krize" Igora Mandića u Beogradu 1996. godine, kao i prigodna promocija u Srbiji, bili su povodom oštrih napada na njezina autora, koji su u hrvatskim medijima trajali od lipnja 1996. do veljače 1997. godine. U ovom „slučaju“, koji je sâm Mandić nazvao „hajkom kolegijalnog zbora elitnih komentatora“ zbog jedne „beznačajne knjige književnih kritika“, može se izdvojiti nekoliko perifernih razina koje se pokušavaju nametnuti kao dominantne, odnosno izboriti za povoljniju diskurzivnu poziciju. Prije svega, kompleks perifernog u samom je statusu književne kritike, rubnog pisma, inferiornog u odnosu prema prestižnim diskursima beletristike i književne teorije. No, kako Mandić u predgovoru Romana krize ističe, ovo „statusno i građanski totalno obezvrijeđeno pisanje, ma koliko bilo 'sitno', uvijek je kao 'simptom' moglo biti upotrijebljeno za potpaljivanje kakve politikantske uzbune“. Bez obzira na ironijski modus ovakva stava, „politikantska uzbuna“ koja je uslijedila u potpunosti se odmaknula od samog predmeta kojim se ta Mandićeva zbirka bavila, odnosno od jednog desetljeća srpske i hrvatske književne produkcije, od 80-ih do 90-ih godina. Konačno, upravo to književno razdoblje, koje Mandić određuje kao desetljeće nakon smrti J. B. Tita i M. Krleže do početka raspada SFRJ, kao posljednje desetljeće književnog i kulturnog života u zajedničkoj državi, nakon njezina raspada ostalo je i samo na povijesnoj periferiji novonastalih nacionalnih kanona. Međutim, najbitnija periferna razina cijelog ovog „slučaja“ dotiče se samog pristupa književnom korpusu kojim se ova knjiga bavi, odnosno komparativnog proučavanja srpske i hrvatske književnosti, koje je u vremenu kada je objavljena, 1996. godine, s perifernih kulturnih pozicija shvaćena kao radikalna politička provokacija koja se javlja iz zajedničke prošlosti uime njezina obnavljanja. Premda će se u radu posebna pozornost posvetiti Mandićevu izboru srpskih i hrvatskih književnih naslova, dakle samom sadržaju Romana krize, budući da kulturni kontekst ove knjige nadilazi književnokritičko vrednovanje desetljeća na koje se odnosi, njezin značaj pokušat će se sagledati iz aspekta polemičkih diskursa koje je proizvela, pa makar i na periferiji hrvatskih devedesetih.

Igor Mandić, Romani krize, književna kritika, polemički diskurs, komparativna povijest hrvatske i srpske književnosti, postjugoslavenski kontekst

nije evidentirano