hrvatski

Orlandov stup u likovnoj umjetnosti

Orlando i sv. Vlaho, dva su simbola grada Dubrovnika, neraskidivo vezana svojim simboličnim i duhovnim značajem uz spomen njegova imena, poput sinonima civilizacijskog i kulturnog dosega ovog dijela Europe. Lik Orlanda u povijesti umjetnosti ima svoju iznimnu u važnost, jer je to najbolji likovni prikaz ratnika u punoj ratnoj spremi u ovom dijelu Europe. Povjesničar Ilija Mitić u svojoj raspravi „Orlandov stup u Dubrovniku“, sustavno i temeljito obradio je historijat Orlandova stupa autora Bonina iz Milana, postavljenog 1419. godine, koji je zamjenio stari Orlandov stup. Postavljanje Orlandova stupa vezuje se za ideju slobode slobodnih kraljevskih gradova i boravak hrvatsko-ugarskog kralja Sigismunda u Dubrovniku krajem XIV. stoljeća. U likovnu baštinu Dubrovnika prikaz Orlanda ušao je gotovo odmah po svom postavljanju. On je istaknuto mjesto našao na srebrnom reljefu sv. Vlaha koji se nalazio uklopljen u veliku srebrnu i pozlaćenu oltarnu palu u staroj crkvi sv. Vlaha iz kraja prve polovice XV. stoljeća. Vrlo je zanimljivo da na najstarijim grafičkim prikazima grada Dubrovnika nigdje nema prikaza Orlandova stupa. Orlandov stup nalazimo prikazanim na tri vedute grada Dubrovnika. Jedna je veduta s grbom obitelji Boždarević/Bozdari (u Kneževom dvoru), potom veduta na oltarnoj pali Antonija De Bellisa - Bogorodica u slavi sa sv. Vlahom i sv. Franjom (u dominikanskoj crkvi, te naposljetku veduta iz obitelji Saraka (sada u vlasništvu Društva prijatelja dubrovačke starine), koja je ujedno i najrealističniji prikaz predpotresnog Dubrovnika. Sarakinu vedutu Dubrovnika prije potresa za dubrovačke franjevce 60-ih godina XIX. stoljeća kopirao je lokalni slikar Zebedeo Piccini. Na svim prikazima prepoznajemo Orlandov stup. Na dvije oltarne pale iz XVIII. stoljeća slikara Filippa Naldija nemamo zabilježen Orlandov stup, kao ni na paradnom portretu Nikole Vodopića iz 1775. godine iz kolekcije Društva prijatelja dubrovačke starine. Među figurativnim mogućim bliskim baroknim prikazima Orlandovu stupu, jedino je sačuvan jedan primjer iz Kneževa dvora. Radi se o brončanom kucalu koje se nalazi na glavnim vratnicama Kneževa dvora izvedeno je u obliku figure viteza u oklopu koji je oslonjen o četvrtasti stup (stablo) i uklopljen je u likovnu kreaciju ukomponirnu s lavljm glavicom i akantusovim lišćema. Rušenjem Orlandova stupa u nevremenu 1825. godine Orlando nestaje iz dubrovačke likovne memorije, jedino ostavši zabilježen na amterskom crtežu iz Albuma Martecchini. Iznova Orlando postaje stalnim dijelom gradske vizure Dubrovnika poslije 1878. godine i akcije njegovog vraćanja na Placu, ali na drugo mjesto, ne više u osi Straduna i ispred tada Drobčeve ljekarne i s pogledom prema Istoku, kada je stoljećima dočekivao posjetitelje Grada. U historicističkoj obnovi predvođenoj s K. K.Central-Commission za čuvanje spomenika iz Beča, Orlando dobija neostilsku ogradu na kruništu i uokolo stupa, te lijevani brončani mač. Orlandov postaje bitni detalj urbane gradske vizure, kako na razglednicama, tako i na fotografijama i grafikama. Najvažnija Orlandova uloga je upravo u reinterpretiranom ritualu Feste sv. Vlaha, gdje postaje važnim čimbenikom u samom činu podizanja Svečeve zastave na jarbol njegova stupa. Orlandov stup bilježio je najdramatičnije trenutke obrane Dubrovnika u Domovinskom ratu, te je bio posljednjim motivom stradalog fotografa Pava Urbana i uglednog hrvatskog fotografa Božidara Gjukića. Orlandov stup zakriven drvenim daskama koje je oslikao dubrovački slikar Josip Škerlj, bio je simbolom otpora i slobode Hrvatske i Dubrovnika. Orlando je kroz likovno rješenje hrvatskog kipara Josipa Poljana postao nagrada koja se dodjeljuje za najbolja umjetnička dostignuća dramskog i glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara, pa se tako na novi način evocira važnost ovog spomenika koji trajno živi u memoriji grada. Svakako, Orlandov stup pratio je povijesne i stilske mjene grad Dubrovnika, ostavši zabilježen kao najjužniji Orlandov lik iz vremena kada je njegovim postavljanjem označen kraj sa starim načinom vladanja i dolazak u zajednicu slobodnih gradova, a na neki način povezivanja u europsku zajednicu naroda. Simbolički Orlando je simbol pripadanja zapadnoeuropskom kulturnom krugu i otpor stranim političkim presizanjima.

Orlando ; Dubrovnik ; sv. Vlaho ; likovna umjetnost ; stup

nije evidentirano