hrvatski

Suđenje pastiru: Profano i sveto u romanu "Planine" Petra Zoranića

Potaknuti marginalnom bilješkom o razlici između vita activa i vita contemplativa te rečenice o četirima biblijskim ženama (Lija i Marta, Rahela i Marija) u posljednjem, dvadeset i četvrtom poglavlju romana Planine Petra Zoranića, smatramo da je iz svojevrsnoga suđenja pastira Divnića (Juraj Divnić) pripovjedaču Petru (Petar Zoranić) uočljiv problematičan odnos između djelovanja i razmišljanja. Nastojat će se dokazati da osobno viđenje Jurja Divnića sa svetim Jeronimom i vilom Istinom ukazuje na to da se čitav renesansni roman gradi na kontrastnom odnosu aktivnoga i duhovnoga života, tjelesnosti i duhovnosti, dionizijskoga svijeta opijenosti i apolonijskoga svijeta sna. Iako pretpostavljamo da u Zoranićevu romanu na površinskoj strukturi prevladava vita activa, roman u svojoj književnoj strukturi na razini likova i prostora ipak teži otkrivanju svetoga kozmosa, a ne profanom kaosu.

Nema

nije evidentirano