hrvatski

Depolarizacijski kanali u radiopolarimetrijskim promatranjima

Nedavna polarimetrijska mjerenja radioteleskopa LOFAR ukazala su na postojanje dugih i ravnih depolarizacijskih kanala na području neba znanom kao polje 3C 196. Mogući uzroci njihovog nastanka i dalje su nejasni. Radiopolarimetrijska mjerenja baziraju se na Faradayevoj rotaciji, tj. zakretanju ravnine polarizacije zračenja prilikom prolaska kroz međuzvijezdanu materiju (plazmu). Kut rotacije ovisan je o gustoći elektrona i jakosti magnetskog polja, pa nagle promjene u magnetskom polju ili uski turbulentni medij nastao prolaskom zvijezde, mogući su uzroci depolarizacije kojima ćemo se baviti u ovom istraživanju. U prvom ćemo slučaju kao mjere orijentacije magnetskog polja koristiti promatranja neutralnog vodika i polarizaciju termalne prašine, a u drugom mjerenja položaja, brzina i svojstava zvijezda u blizini 3C 196 polja. Analizu radiozračenja provodimo metodom Rotation Measure Synthesis, a kvantitativnu detekciju linearnih struktura Rolling Hough Transform algoritmom. Iz uočenih korelacija različitih vrsta meduzvijezdane materije zaključujemo o snažnom utjecaju magnetskog polja u njihovom oblikovanju. S druge strane, tragovi zvijezda pokazali su se kao potencijalni izvori nekih depolarizacijskih kanala, ali problem u konačnici ostavljaju otvorenim.

depolarizacijski kanali ; Faradayeva rotacija ; LOFAR ; plazma, neutralni vodik, prašina, tragovi zvijezda ; RM sinteza ; RHT

nije evidentirano