hrvatski

Rasprostranjenost čaglja (Canis aureus) na području Hrvatske od 2011. do 2015. godine

Tijekom posljednjeg desetljeća razvio se znanstveni interes za čaglja (Canis aureus) te se sve više istražuju uzroci i posljedice širenja vrste u Europi. Povijesno je čagalj bio prisutan uz obale Mediteranskog i Crnog mora, no od ranih 1980ih širi se sjeverozapadno, te se danas čaglja može naći zapadno do Švicarske i istočno do Estonije. Slično je i u Hrvatskoj, čagalj je povijesno bio prisutan samo na jugu Dalmacije, no prošrio se do Istre i uzduž kotinentalnog dijela. Genetska istraživanja su potvrdila da se kontinentalna populacija razlikuje od one iz Dalmacije, što je vjerojatno posljedica naseljavanja kontinenta iz Bugarske, Rumunjske i Srbije. Prva sustavna analiza rasprostranjenosti čaglja u Hrvatskoj napravljena je na temelju podataka o smrtnosti za razdoblje 2007. – 2010. godine. Budući su podatci s terena upućivali na nastavak širenja populacije, na temelju godišnjih izvještaja svih lovišta u Hrvatskoj o odstrijelu i otpadu čaglja za razdoblje 2006.- 2015. godine (ustupljeno od strane Ministarstva poljoprivrede), napravili smo novu analizu rasprostranjenosti. Naši rezultati pokazuju da je u 5-godišnjem razdoblju (2011.-2015.) prijavljena smrtnost porasla za 27, 5%, dok je rasprostranjenost porasla za 5, 6%, te je 2015. godine čagalj bio prisutan na 20156 km2 (35, 6% teritorija RH). Najveća smrtnosti je prijavljena u Zadarskoj, Šibensko-kninskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji, dok čagalj nije prisutan na području visokih nadmorskih visina Like i Gorskog kotara.

Canis aureus, smrtnost, odstrjel, rasprostranjenost

nije evidentirano