hrvatski

Roditeljsko znanje i stavovi o vrućici i njenom liječenju: presječno istraživanje

CILJ ISTRAŽIVANJA: Vrućica u djece jedan je od najčešćih razloga zbog kojega roditelji odvode djecu na pregled u liječnika ili na hitni prijem. Iako se najčešće radi o samoograničavajućoj virusnoj infekciji, među roditeljima postoji određeni strah zbog nedovoljnog znanja, ali i zbog neželjenih reakcija koje vrućica može uzrokovati. Kao rezultat neznanja definicije vrućice, roditelji djetetu daju lijek ili traže liječničku pomoć i prije nego je to potrebno. Cilj ovoga istraživanja je utvrditi roditeljsko znanje vezano uz dječju vrućicu i njeno liječenje, kako bi se unaprijedila skrb o febrilnom djetetu. METODE I MATERIJALI: U ovom anketnom presječnom istraživanju sudjelovalo je 107 ispitanika (90 žena i 17 muškaraca), odraslih osoba koje su bile u pratnji djeteta s vrućicom. Istraživanje je provedeno na Hitnom dječjem prijemu (HDP) Klinike za dječje bolesti, Kliničkog bolničkog centra Split Osim na demografska i opća pitanja o djetetu dovedenome na prijem, ispitanici su odgovarali na pitanja o stavovima i znanjima vezanim uz vrućicu, pristupu vrućici u djeteta, navikama u njenom liječenju i vlastitim očekivanjima od liječnika. REZULTATI ISTRAŽIVANJA Od ukupnog broja djece bilo je 59 (55%) dječaka i 48 (45%) djevojčica. Prije dolaska na HDP, 12% djece bilo je kod kuće subfebrilno, 71% febrilno i 17% visoko febrilno. Na ljestvici od 1 (nisam zabrinut) do 5 (izrazito sam zabrinut) prosječna razina zabrinutosti bila je 3, 89±0, 92. Prije dolaska na prijem, većina roditelja (92%) primijenila je antipiretik, a 40% ih je bez prethodne posjete liječnika obiteljske medicine došlo na hitni prijem. Iako se roditelji informiraju o vrućici na razne načine, ipak najčešće informacije dobivaju kod pedijatra (78%) i obiteljskog liječnika (44%). Od neželjenih reakcija koje vrućica može uzrokovati, roditelji najviše strahuju od konvulzija (93%) i dehidracije (84%). Najčešće temperaturu mjere aksilarno (52, 3%) ili rektalno (50, 4%) i uz korištenje elektronskog (41, 1%) i živinog (40, 2%) termometra. Samo je 26 ispitanika (24, 3%) znalo definiciju vrućice, a tek 5 (4, 7%) definiciju visoke vrućice. Čak dvije trećine ispitanika (66, 4%) je znalo da su antibiotici učinkoviti kod liječenja isključivo bakterijskih infekcija, ali je uočena značajna razlika među roditeljima različitoga stupnja obrazovanja. 50, 5% zna da svako dijete s vrućicom ne treba dobiti lijek. Kod dolaska liječniku s djetetom koje ima vrućicu, roditeljima je najbitnije da liječnik pregleda dijete, a na posljednjem mjestu su propisivanje antibiotika i antipiretika. ZAKLJUČAK Usporedbom podataka dobivenih ovim istraživanjem s podatcima sličnih istraživanja provedenih u Europi, može se primijetiti da roditelji od liječnika najviše očekuju da dijete klinički pregleda i pruži im informacije kako da se ponašaju. Propisivanje antibiotika ili antipiretika ne smatraju ni približno važnim. Liječnici bi trebali biti svjesni toga i iskoristiti priliku te važnost staviti na sami pregled i konzultacije s roditeljima uz cilj smanjenja bespotrebnog propisivanja lijekova, a posebice antibiotika. Također, budući da znanje o vrijednostima vrućice i visoke vrućice nije zadovoljavajuće, trebalo bi roditelje bolje educirati i na taj način smanjiti pretjeranu upotrebu antipiretika.

djeca ; vrućica ; znanje ; stavovi

nije evidentirano