hrvatski

Prikazi propadanja gradske vlastele u djelu Posljednji Stipančići i njihova povijesna utemeljenost

„Novo doba nije ih trpjelo, ili možda nijesu oni podnašali to novo doba kojemu nije bilo po ćudi da sami grade svoje zakone, da si sami sude, da oružani vlastitim oružjem, odjeveni u svojim starinskim krojevima smjelo i ponosito stupaju po neravnom pločniku grada, kako stupa čovjek koji se osjeća na svojemu svoj... Tih je ljudi nestajalo, iščezavali su malo pomalo, jer je novo doba umjelo da od njihovih potomaka stvara nove, sebi poćudne ljude.“ rečenice su iz posljednjeg poglavlja Posljednjih Stipančića, koje i najbolje ocrtavaju misao samoga djela, djela u kojem se gotovo kirurškom preciznošću prikazuju sve faze propasti lokalnih plemićkih obitelji, koje su u manje od 100 godina izgubile sve što su njihovi predci stoljećima gradili. Rad će stoga prema Novakovim opisima dati prikaz društvene situacije u Senju 19. st. koje je za sve društvene slojeve malih sredina bilo vrlo turbulentno. S posebnom pažnjom rad obrađuje prikaz propadanja plemićkih obitelji i gubitka njihove imovine, kao prepoznatljivog procesa transformacije aristokratskog društva u građansko. Zaključno, rad se kritički osvrće na Novakovu sliku društva i senjske vlastele, kao i na sve društvene mijene koje je opisao, uspoređujući njegove opise s povijesnom faktografijom, rad raspravlja o povijesnoj utemeljenosti autorovih opisa, te problematizira pitanja s kolikom sigurnošću možemo povijesne analize graditi na predmetnom djelu.

Senj, 19. st., propadanje plemstva

nije evidentirano