hrvatski

Dobrobiti zapošljavanja osoba s invaliditetom za lokalnu zajednicu – kvalitativni rezultati na temelju fokus grupe s predstavnicima resornih institucija lokalne zajednice

Definirajući lokalnu zajednicu, autor Sergejev (2013) navodi kako se radi o najmanjoj teritorijalnoj životnoj zajednici čovjeka u zapadnoeuropskoj civilizaciji koju treba promatrati kroz njeno značenje i funkcije, odnos pojedinca i institucija te potrebe koje zadovoljava. Kada govorimo o osobama s invaliditetom, lokalna zajednica treba kreirati mogućnosti sudjelovanja osoba s invaliditetom u svim aktivnostima, od edukativnih do kulturnih i sportskih, a država, donošenjem kvalitetne zakonske regulative koja osigurava jednakost pristupa, primjenom propisa u praksi i evaluacijom njene učinkovitosti, treba dati okvir za djelovanje u svrhu daljnjeg unapređenja i prilagođavanja suvremenim promjenama (Kiš-Glavaš i sur., 2010). Tako bi i profesionalnu rehabilitaciju trebalo provoditi na razini lokalne zajednice, što se naziva komunalnim načelom (Rački, 1997). Ono je izuzetno važno i ima mnogo prednosti u odnosu na centralizirani pristup, poput prevencije odvajanja osoba od obitelji, prevencije institucionalizacije te smanjivanja troškova profesionalne rehabilitacije, dok se osobe s invaliditetom osposobljavaju odnosno obrazuju prema izvedbenim programima sukladnim potrebama lokalnih poslodavaca, odlaze na praksu kod istih tih poslodavaca, što im svakako i povećava šanse za zapošljavanje kod tih poslodavaca ako se pokažu kao vrijedni, kompetentni radnici. Naravno, nije realno očekivati da svaka lokalna zajednica može i treba osigurati sve preduvjete za provođenje profesionalne rehabilitacije. U tom se slučaju treba raditi na kreiranju olakšanih mogućnosti dolaženja do najbližeg mjesta provođenja programa profesionalne rehabilitacije osiguravanjem prilagođenog prijevoza, ugovorima o provedbi prakse s poslodavcima s lokalnog područja, omogućavanjem realizacije profesionalnog obrazovanja multimedijskim programima i slično. Većina lokalnih zajednica u Hrvatskoj nema ispunjene preduvjete za realizaciju ovog načela te ne postoji dostatna društvena i politička volja za takvim pristupom. Sve uglavnom još uvijek ostaje na individualnom pristupu odnosno nastojanjima pojedinaca ili skupina entuzijasta, što nikako ne bi trebao biti slučaj. Pozitivne primjere zadnjih godina svakako predstavljaju pojedinačne inicijative različitih udruga koje skrbe o osobama s invaliditetom i na lokalnoj i/ili regionalnim razinama pokreću programe usmjerene najčešće informiranju i savjetovanju određene ciljne skupine osoba s invaliditetom odnosno, informiranju javnosti o mogućnostima osoba s invaliditetom (primjerice, u suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje). Možemo zaključivati o postupnom jačanju utjecaja civilnoga sektora čiji su programi još uvijek najčešće lokalnoga značaja s ograničenim obuhvatom broja korisnika, a rjeđe se povode na razini (nekoliko) regija ili na nacionalnoj razini (Kiš-Glavaš i sur., 2010). Tu su također i osviješteni poslodavci na lokalnoj razini, poduzeća poput trgovačkih društava Grupe Calzedonia u svijetu pa tako i u Hrvatskoj, čija je misija promicanje stvarne i zajedničke promjene s ciljem razvoja mogućnosti za poboljšanje kvalitete obrazovanja, obuku i zapošljavanje s naglaskom na teško zapošljive osobe: neobrazovane, žene i osobe s invaliditetom (Kiš-Glavaš, Cvitković i Hoić, 2018). S druge pak strane, istraživanja pokazuju da su zaposlene osobe s invaliditetom, u odnosu na nezaposlene, znatno uključenije u život lokalne zajednice, kulturna događanja, svrsishodnije koriste slobodno vrijeme, informiranije su, imaju širu socijalnu mrežu, više su uključene u politički život i jače doživljavaju svoju okolinu kao podržavajuću (Babić, Leutar, 2010). Brojni autori ističu financijske dobrobiti zapošljavanja osoba s invaliditetom za lokalnu zajednicu (Beyer i Beyer, 2016 ; Hedley i sur., 2017 ; Walton, 2012 ; Arnold i Vollintine, 2003, Kiš-Glavaš, 2009 ; Larson i sur., 2007). Autori Chen i suradnici (2016) ističu da se zapošljavanjem osoba s invaliditetom potiče različitost u radnoj snazi društva i time se razvija snažnija ekonomija. Temeljem uvida u prethodne studije o značaju zapošljavanja za uključenost osoba s invaliditetom u lokalnu zajednicu, osjećaj svrsishodnosti i pripadnosti zajednici, kao i značaja za samu lokalnu zajednicu i u ekonomskom smislu, u ovom istraživanju planirana je i provedena fokus grupa upravo s predstavnicima resornih institucija iz lokalne zajednice. Predstavnici institucija lokane zajednice čije su perspektive obuhvaćene ovim istraživanjem u kvalitativnom dijelu istraživanja jesu predstavnici općina, upravnih odjela općina, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i medicine rada. U nastavku su predstavljeni rezultati koji proizlaze iz kvalitativne tematske analize podataka te je dana interpretacija dobivenih rezultata iz perspektiva predstavnika spomenutih institucija lokalne zajednice.

dobrobiti zapošljavanja, osobe s invaliditetom, lokalna zajednica, kvalitativna studija

nije evidentirano