hrvatski

Dobrobiti zapošljavanja za osobe s invaliditetom - kvalitativni rezultati na temelju fokus grupe s osobama s invaliditetom

Krenuvši od modela zaštite i skrbi, preko medicinskog modela koji osobe promatra kroz prizmu oštećenja koje je potrebno ispraviti, odnos društva prema osobama s invaliditetom razvio se do socijalnog modela i inkluzije koja zagovara da je invaliditet rezultat odnosa s okolinom, tj. da je okolina ta koja je odgovorna prilagoditi se kako bi spriječila prepreke uključivanju i punopravnom sudjelovanju osoba s invaliditetom u zajednici. Društvo je to koje nije uspjelo osigurati primjerene mjere kojima bi osobe s invaliditetom bile u potpunosti uključene u zajednicu (Mihanović, 2011, prema Miličević, 2016). U skladu s društvenim promjena, Ujedinjeni narodi (2006) donose Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, koju je ratificirala i Republika Hrvatska. Ratifikacijom se Republika Hrvatska obvezala osigurati pravo na jednake prilike za odabir posla, prihvaćenost na tržištu rada kao i radu u otvorenom i inkluzivnom radnom okruženju. Nadalje, prihvatila je pružati zaštitu osobama s invaliditetom zabranom diskriminacije pri zapošljavanju. Prava osoba s invaliditetom na rad u Republici Hrvatskoj uređena su Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 157/2013, 152/14, 39/18). Unatoč navedenome, većina osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj dugotrajno je nezaposlena i nailazi na brojne prepreke prilikom zapošljavanja. Koji su uzroci tomu? Uzroke otežanom zapošljavanju osoba s invaliditetom možemo pronaći u nižoj formalnoj razini obrazovanja, lošoj gospodarskoj situaciji, predrasudama i negativnim stavovima poslodavaca, kao i njihovoj zabrinutosti o radnoj sposobnosti osoba s invaliditetom i potrebnim prilagodbama. U prilog potrebi zapošljavanja osoba s invaliditetom svakako govore i dobrobiti koje osobe s invaliditetom pritom ostvaruju. Zaposlenost je najvažniji način održavanja prihoda, nužnih za financijsku sigurnost i punopravno sudjelovanje u društvu (Honey, 2004). Rad osigurava smislenu organizaciju vremena i prilike za razvoj novih vještina tijekom sudjelovanja u različitim aktivnostima. Obavljanje plaćenih i značajnih poslova pomoći će osobama s invaliditetom u stjecanju društveno vrednovanih uloga i izgradnji društvenog identiteta (Wolfensberger, 1972, prema Jenkins, 2002). Zaposlenost je put prema stjecanju neovisnosti i osjećaju pripadnosti (Jenkins, 2002). Rad doprinosi fizičkom i mentalnom zdravlju osobe i jačanju samopouzdanja (Wadell i Burton, 2006, prema Kulkarni i Kote, 2014). Zaposlenost nudi izazove, stimulaciju i pruža osobno zadovoljstvo (Baume i Kay, 1995 ; Reark Research, 1993 prema Honey, 2004). U kvalitativnom dijelu istraživanja podrobnije se dubinski ispitala subjektivna percepcija dobrobiti zapošljavanja osoba s invaliditetom te na taj način dobio i jasan uvid u njihove preporuke za unaprjeđenje postojeće situacije i daljnjeg djelovanja na području zapošljavanja osoba s invaliditetom.

dobrobiti zapošljavanja, osobe s invaliditetom, kvalitativna studija

nije evidentirano