hrvatski

Dobrobiti zapošljavanja za osobe s invaliditetom - kvalitativni rezultati na temelju fokus grupe s osobama s intelektualnim teškoćama

U razdoblju od 1960. do 1970. počela su se pojavljivati istraživanja i argumenti suprotni općem uvjerenju da osobe s intelektualnim teškoćama ne mogu raditi u redovnom okruženju i na otvorenom tržištu rada (Parmenter, 1993, prema Bray, 2003 ; Dague, 2012). Stručnjaci iz područja specijalne edukacije/rehabilitacije i psihologije demonstrirali su da, uz načela bihevioralne analize, i osobe s kognitivnim ograničenjima kao što su to osobe s intelektualnim teškoćama, mogu naučiti izvoditi kompleksne zadatke. Ovo je zapravo bio temelj razvoja zapošljavanja uz podršku - posebno osmišljenog programa za postizanje integriranog zapošljavanja osoba s većim teškoćama u razvoju. Primjerice, 1978. na Sveučilištu u Virginiji (SAD) pokrenut je projekt zapošljavanja koji je pokazao da je integrirano, kompetitivno zapošljavanje za osobe s većim teškoćama moguće i korisno, kako za te osobe, tako i za poslodavce (Barbour, 1999). Zbog sve više dokaza da se ove osobe odgovarajućim metodama mogu podučiti dobrim radnim vještinama, opće uvjerenje o njihovoj nemogućnosti zapošljavanja te isključivo posebnim/zaštitnim radionicama kao najboljoj opciji za njihove radne aktivnosti više nije bilo utemeljeno (Rusch, 1990, prema Bray, 2003). Kao rezultat spomenutih utjecaja, u SAD- u je 1980. godine započelo zapošljavanje osoba s teškoćama u razvoju u integriranim uvjetima, što je osobama koje su do tada bile okarakterizirane kao „previše oštećene“ za rad donijelo mnogo novih mogućnosti (Blick i dr., 2016). Pojavio se koncept potpomognutog zapošljavanja na otvorenom tržištu rada s načinima potpore pomoću kojih se i ove osobe mogu uključiti na uobičajena radna mjesta (Salovitta i Pirttimaa, 2007). Od tada do danas u svijetu se progresivno i uspješno razvijaju modeli integriranog zapošljavanja u redovnoj radnoj sredini osoba s intelektualnim, kao i drugim razvojnim teškoćama, objedinjeni pod nazivom zapošljavanje uz podršku. Glavni je cilj ovakvog zapošljavanja osoba s intelektualnim teškoćama da pojedinci ostvare socijalni položaj aktivnih državljana, steknu određene vještine, veću socijalnu uključenost i društveni status (Migliore i sur., 2007). Kako ističe Žgur (2017), ovakav radni angažman osoba s intelektualnim teškoćama predstavlja put učenja socijalnih i radnih vještina, razvoj društvenog kapitala te omogućava aktivno sudjelovanje u zajednici, pri čemu je važna odgovarajuća potpora i vođenje. Istraživanja na ovom području općenito pokazuju da je za osobe s intelektualnim teškoćama najprikladnije zapošljavanje ono koje omogućava što veću uključenost u lokalnu sredinu i ima što više sličnosti uobičajenom zaposlenju (Verdugo i dr., 2006), a najbolje rezultate u tom smislu pokazuje upravo model zapošljavanja uz podršku. U Hrvatskoj su se tek u novije vrijeme pojavile ozbiljnije tendencije uključivanja osoba s intelektualnim teškoćama na otvoreno tržište rada, potaknute usvajanjem aktivnije politike realizacije ljudskih prava, utemeljene međunarodnim strateškim dokumentima kao i nacionalnim zakonodavnim okvirom. Pokrenut je također i proces transformacije i deinstitucionalizacije posebnog sustava skrbi za ove osobe usmjeren k razvoju službi podrške u zajednici, kao što su organizirano stanovanje i zapošljavanje uz podršku (Bratković, 2006, 2012). Ovom procesu i postignućima na tom polju značajan doprinos daje i Grupa Calzedonia u Hrvatskoj jer među zaposlenim osobama s invaliditetom ima zastupljen najveći broj osoba s intelektualnim teškoćama. Osim formalnih i statističkih pokazatelja o opsegu, ekonomskoj učinkovitosti i održivosti ovakvog vida zapošljavanja, da bi se utvrdila stvarna učinkovitost i dobrobiti uključivanja osoba s intelektualnim teškoćama na otvoreno tržište rada, neophodna su istraživanja različitih indikatora njihove kvalitete radnog življenja. Uz procjene od strane poslodavca, drugih zaposlenika, članova obitelji i odgovornih dionika lokalne zajednice, ključno je uvažavanje njihove osobne perspektive kao iskustvenih eksperata jer njihova iskustva, doživljaji i pogledi moraju biti u fokusu evaluacije i vrednovanja postojeće situacije, kao i smjernica za poboljšanje. Iz tog je razloga jedan od posebnih ciljeva ovoga istraživanja bio, osim kvantitativnom, i kvalitativnom analizom podrobnije dubinski ispitati subjektivnu percepciju dobrobiti zapošljavanja osoba s intelektualnim teškoćama, kao podskupine zaposlenika s invaliditetom u Grupi Calzedonia u Hrvatskoj, utvrditi koje su njihove preporuke za unaprjeđenje postojeće situacije i daljnjeg djelovanja na ovom području.

dobrobiti zapošljavanja, perspektiva osoba s invaliditetom, kvalitativne metode

nije evidentirano