hrvatski

“To je jedan paralelni svemir i mjesto na koje se želim vratiti”: međunarodna mobilnost i umreženost mladih znanstvenika u Hrvatskoj.

S ciljem doprinosa akademskoj raspravi i boljeg razumijevanja određenih aspekata mobilnosti i umrežavanja mladih znanstvenika u Hrvatskoj, u ovom se radu nastoji odgovoriti na slijedeće temeljno istraživačko pitanje: Koja je esencija/bit fenomena međunarodne mobilnosti i umreženosti mladih znanstvenika u Hrvatskoj i kakav utjecaj mobilnost i umreženost imaju na razvoj mladih znanstvenika i njihovu profesionalnu socijalizaciju? Imajući u vidu da se važni procesi profesionalne socijalizacije odvijaju na tri međusobno povezane razine (Brajdić Vuković, 2012) - makrorazini (disciplina, njezine karakteristike, ugled i utjecaj), mezorazini/srednjoj razini (organizacija, pravila, prakse i značajni drugi) te mikrorazini (osobni život, iskustva, sociekonomska i obrazovna povijest) - istraživački fenomeni međunarodne mobilnosti i umrežavanja te njihova uloga odnosno utjecaj u profesionalnoj socijalizaciji sudionika istraživanja, promatrani su i analizirani uvažavajući upravo ove tri spomenute razine. U tom smislu, radom se nastoji odgovoriti i na (specifična) istraživačka pitanja koja propituju esenciju/bit fenomena međunarodne mobilnosti i umrežavanja u kontekstu discipline kojoj pripadaju mladi znanstvenici i disciplinarnog okruženja, zatim organizacijskog/institucionalnog okruženja i osobnih karakteristika i iskustava. I za kraj, radom se nastoji odgovoriti na pitanje Što nam iskustva mladih znanstvenika povezana s međunarodnom mobilnošću i umrežavanjem i značenja koja im pridaju govore o nacionalnom visokoškolskom, posebice istraživačkom prostoru, i kako se ostvarenja mobilnosti mladih znanstvenika mogu unaprijediti? Kvalitativno istraživanje prezentirano u ovom radu su metodom polu-strukturiranih fenomenoloških intervjua tijekom 2015. i 2016. godine proveli istraživači APROFRAME projekta, vodeći pritom računa o najvišim standardima etičkog postupanja. Za provedbu istraživanja konstruiran je neslučajan uzorak mladih znanstvenika u Hrvatskoj, tehnikom maksimalne varijacije. Mladi su znanstvenici u ovom kontekstu operacionalizirani kao djelatnici svih javnih sveučilišta i iz svih znanstvenih disciplina u Republici Hrvatskoj koji su ušli u sustav prije navršenih trideset godina starosti, koji su u trenutku provedbe intervjua bili zaposleni u sustavu najmanje pet godina, a da pritom nije prošlo više od pet godina od datuma stjecanja doktorata znanosti.

međunarodna mobilnost, umreževanje, mladi istraživači, profesionalna socijalizacija

nije evidentirano