hrvatski

Aristotel i stoici o odnosu dobrobiti i pripadnosti

U radu se žele prikazati dva različita antička poimanja dobrobiti, Aristotelovo i stoičko, te njihovo razumijevanje odnosa dobrobiti i pojma pripadnosti. Tvrdit će se da je Aristotelovo poimanje pripadnosti prihvatljivije, u odnosu na stoičko, osobito iz perspektive moderne rasprave. Ovakvo rješenje važno je za modernu raspravu jer ukazuje na jedan bitan aspekt razumijevanja dobrobiti kako ga shvaća teorija sposobnosti. Nussbaum, unutar svoje teorije sposobnosti, dobar život opisuje kao život vrijedan dostojanstva ljudskog bića, a jedan od najznačajnijih aspekata bivanja ljudskim bićem je moralno i političko djelovanje koje se nužno realizira upravo u zajednici. Poučeni antičkom raspravom možemo zaključiti da težnja za ostvarenjem dobrobiti drugih postaje ujedno i naš interes, te stoga briga za druge postaje manifestacija ostvarenja individualne dobrobiti.

dobrobit, pripadnost, teorija sposobnosti

nije evidentirano